Everyday life

Svakodnevnica

U nastavku ovoga teksta pokušat ću da opišem svakodnevnicu jednog Bosanca i Hercegovca. Znam da to neće biti nimalo lagan posao jer smo po prirodi ljudi koji ne volimo da živimo po bilo kakvim pravilima. Za nas često kažu reci bosancu 3 puta da nešto nesmije uraditi i budi siguran da će uraditi. Ali ipak postoje stvari koje su se uvukle u biće ovoga nestašnog čovjeka koje čine nekako njegovu svakodnevnicu. Svakog bosanca uz lijepe zvukove sevdalinke na uranku budi i miris kahve, jer gdje će on izaći iz kuće a da nije popio kahvu. Često iz tog uživanja u lijepom glasu sevdalije i posljednjim fildžanima kahve dolazi realna svakodnevnica bosanskog čovjeka. Slušajući vijesti na radiu uočava da se političara opet o nečemu dogovaraju ali po običaju imaju samo jedan zajednički cilj a to je da se ne dogovore i naravno u zajedničkim ciljevima uspijevaju. Oni koji rade već su na svojim poslovima, gdje marljivo zarađuju svoju „nafaku“, ali često bez uplaćenih doprinosa za PIO/MIO i bez zravstvenog osiguranja. Dok oni koji nerade odlaze u kafiće da ispiju i s društvom koju „kaficu“, često ostajući po cijeli dan, mijenjajući po cijeli dan samo lokale. Ne rijetko se na tim kahvama raspravlja o bijelosvjetskim problemima ratu u Siri, Ukrajine, Palestini i naravno bosanci uvijek imaju rješenje iako im u džepu zvekće samo „sića“ koju su spremili za kahvu. Nakon dovršenog dana jugonostalgićara često se prisjećaju uz svuke od Bijelog Dugmeta, Azre, Zabranjenog pušenja..., kako kažu vremenu kad se u Bosni bolje živijelo, kad se bilo rahat. Dok oni koji nevole Tita niti Jugoslaviju, prisjećaju se opet iz tog prerioda nekih ružnih stvari. Svi u Bosni govorimu jednim jezikom koji dijelimo na Bosanski, Srpski i Hrvatski iako i sami nekad neznamo koja je to riječ Bosanska koja Srpska a koja Hrvatska, pa često novinari na javnim televizijama ostaju bez posla jer nisu dovoljno dobro savladali jezik nacionalne matrice koja ih je zaposlila. Pored svih problema Bosanci su jako sređeni ljudi, zadovolj. sa malim stvarima uvijek se nekako rinu iznad svih problema koji ih okružuju. U Bosni dali bili radosni ili žalosni svi uvijek se sluša sevdalinka. To je ljubavna pjesma koje je nastala u narodu, većina ih je nastala u narodu tako da im se i nezna autor (dok je najpoznatija pjesma kojoj se zna autor Emina) od Ive Ivić mostarskog pjesnika. (Iako neki tvrde da neslušaju sevdalinku) Sevdalinku slušaju i Srbi i Hrvati i Bošnjaci iako neki neće nikad priznat, jedan od njih svakako je i Ivan Ivić. Ali na jednoj zabavi u pripitom stanju Ivić je ispjevao sam bez pratnje jednu sevdalinku, pitam se kako je naučio tekst? A sad na kraju, živim u Zagrebu i fali mi ovaj bosanski rahatluk, fali mi toplina bosanskog čovjeka. Ovdje su ljudi nekako hladni ne zainteresovani jedni za druge, gledaju samo sebe i puni su formalnosti.