Vjera
Na početku da se zahvalim dragom Bogu koji me stvorio baš ovdje na brdovitom balkanu u mojoj prelijepoj Bosni. Bosna je izvor dobroćudnih ljudi, izvor mjesto susreta civilizacija ali i mjesto vjerskog šarenila. Hodajući ulicama Sarajeva, Mostara, Banja Luke ne vidimo nikakvu razliku, ljudi se šeću (puni sebe) i primjećujemo da su daleko od vjerskih principa i moralnih normi odijevanja, ponašanja… Pitam se dali uopće ljudi ovdje vjeruju dali imaju svoju vjeru, ali ako ih (ako ih) zašto ih to pitate, ako se poznajete iako njihov život svjedoči suprotno.
U bosni se susreću tri vjere, Islam, kršč kršćanstvo i pravoslavlje, pa sam tako i ja bio primoran da učim o sve 3 vjere. Tako sam odmah poslije sata uzeo knjige kršćanstva i pravoslavlja, jer nisam mogao nikako sebi uglavu da jedan vjerski službenik blagosilja vojnike i podstiče na činjenje nedjela kao što su ratni zločin nad civilnim stanovništvom i genocid.
Proućavajući i izućavajući te svete knjige uvidio sam da su pune milosrđa i ljubavi baš suprotno od onog što su pojedini vjerski dušebriznici zagovarala, zloupotreb zloupotrebljavajući vjeru u svoje veliko nacionalne ideje, što je zločin i protiv same vjere.
Prolazeći kroz život od tada po sve dosad imao sam dosta prijatelja svih vjera i nacionalnosti, ali sam uvijek volio biti u društvu onih koji vjeruju ma koje vjere bili, jer sam bio siguran da me neće prevariti, (izdati) izdati…
Ono zbog čega sam ponosan u zadnje vrijeme jest to da vjera postaje sastavni dio mladih ljudi koji su najbolji studenti na svom fakultete, koji je svojom pameću uspijevaju shvatiti u njenoj biti. Ne omaložavajući vjeru naših starih deda i nana koji su svoju vjeru živili srcem ali ne i razumom. Današnji mladi ljudi ipak vjeru žive i razumom i srcem. Ako je živimo samo srcem, onda smo skloni greškama, ali ako želimo da vjerujemo razumom onda nema vjere.
Zato čvrsto vjerujem da više na ovim prostorima neće dolaziti do zloporabe vjere jer naprosto to neće