Gradovi budućnosti
Kod nas u Danskoj se očekiva od mladinaca da odsele od roditelja prije 20. godine, a ako ostaneš do 23. si luzer.
Ima puno omladine koji se odluče seliti u velike gradove radi školovanja, a ima i starijih koji se sele radi posla.
Prije moje selidbe za Kopenhagen sam življela u jednom malom gradu. Imali smo sve osnovne stvari za život (dućane, osnovne škole, gimnazije, itd.). Nismo imali fakultet, tako da ja što se tiče školovanja nisam imala ista mogućnost kao u Kopenhagenu. Ja sam odavno sanjala započeti život u Kopehagenu, tako da se radovala za seljenje u Veliki grad. A ovi što su već bili završili školu i tražili posao, su se također selili u veće gradove, jer su imali veću mogućnost naći posao.
Kada sam se ja te uselila u Kopenhagen doživljela sam šok kulture. Na ulicama svi žure, pričaju na telefon, trče na posao, a već u tom malom gradu, sve ide polahko, nitko nigdje netrči, ljudi više uživljaju. Taj stres što sam ja doživljela u Kopenhagenu u početku nego ne gledam kao neku prednost, ali naravno jeste prednost življeti u velikom gradu što se tiče posla, škole, itd. A ja mislim da ljudi na selu mogu biti isto sretni, ako ne sretniji ljudi. Na selu si na neki način svoj čovjek. Kada pomislim na selo vidim ljude, s koji pašu stoke ili rade nešto na livadama za poljoprivredu. Povezujem sela sa tišinom,mirom i divnom prirodom. Ja mislim da je to veliki nedostatak za nas koji živimo u gradovima. Ali ipak mislim da se više uživa na selu kada se dođe na odmor, gdje nije svakodnevnica. Tako mislim i da ljudi sa sela misle o nama iz gradova.
U Kopehagenu imamo velike probleme sa stanovima. Takave probleme ne mislim da imaju ljudi na selima.
Nama fali stanovi, i to posebnao za studente. Stanovi su skupi, a ionako nema ih dovoljno za nas sviju. Mnogi plaćaju duplu cijenu stanarine samo da ne bih postali bezkućnici. V D U današnjem Kopenhagenu ima mnogo mladih ljudih koji su bukvalno bezkućnici, mnogo je žalosno. Ovi problemi bih se mogli izbjeći, kada bih političari se dogovorili da se grade stanovi – ali s o tome se samo može sanjati.
Tako da je u Kopehagenu jedan od najvećih problema da ima previše gradiđana na malo mjesta. Trebaju se širi širi širiti gradske granice i graditi da bih bilo mjesta za nas sviju.
U današnjem vremenu gdje se sve više i više školujemo nemislim da je moguće življeti cijeli život na selu. A u gradu se nemože izdržati biti po cijelo vrijeme mema nema ništa bolje nego kada se ode na selo na odmor. Ali ipak ima razlike u gradovima. Kao što sam navela na početku moj šok kulture, imala sam u drugi osjećaj kada sam došla u Zagreb. Zagreb, glavni grad Hrvatske. Ovdje su ljudi mnogo opušteniji i ljubazniji.
Možda je to zato što imaju kafići na svakom koraku gdje se mogu s odmoriti i popiti kavu. A također ovdje je kava ludo jeftina, tako da svi imaju novac da idu u kafiće.