Everyday life

Svakodnevnica Dugo sam razmišljao o čemu bih pisao jer je svakodnevnica širok pojam. Nasreću mi je nešto palo na pamet – svakodnevnica u mome rodnom kraju, dakle u kraju koji mi je najpoznatiji. Dakle, kako izgleda kraj? Rekao bih da je bio velika kontradikcija. Kraj rudnika i napornog rada, kraj divne prirode, kraj suza i nezaposlenih, kraj veselja i osmijeha... To je jednostavno moj voljeni rodni kraj. Opisat ću dakle stereotip svakodnevnice u kraj. Taj stereotip je bio stvoren ljudima koji žive negdje drugdje i nemaju pojma kako mi živimo. Međutim, čini mi se da onaj stereotip nije daleko od istine jer tako stvarno izgleda život prosječnog čovjeka. Kako to izgleda? 15:00 – Budim se. Obično ljudima počinji dan u 6 ili 7, meni ne, mogu spavati do 15:00 kao car. Za doručak volim kavu, cigaretu, kiflu sa šunkom . Posliji doručka moram popiti malo ruma za želudac. 16:00 – Spremam se za posao i pijim prve dviji „jutarnji pive“. U 17:10 mi ide autobus za rudnik . 18:00 – Već sam na poslu. Rudar sam. 9 Godina osnovne škole, 3 godine u zatvoru i sad kopam ugljin. Posao je jako naporan. Radim 12 sati u tami, buci i prašini. Da, heroj sam, možda ću preživjiti, možda ću u mirovinu tek posliji 40 – te. Kiji neobično otići u mirovinu kad imaš 30 godina. Takav je posao u rudniku. Mirovina nije loša, imaš dosta novca da cijili dan sjidiš s prijateljima (mladim i starijim rudarima) u konobi, da pijiš, jideš, kupiš sezonsku kartu za Bal Os (prijevod – Rudar Os) – nogometaški klub, koji igra u prvoj ligi, u prošlim godinama ponos i radost, sada borba za egzistenciji. Možda ćeš imati sreću i doživjit ćeš unučad. Možda. 06:00 – Posao završen. Bez ozljeda. Tušširamo se jer smo crniji od crnaca. Idemo u kafić gdje ćemo se boriti protiv žednje. je bio bog u kojeg su je narod – šleskog kraja vjerovao, danas se tako zove pivo koje ima u kafiću. Šesto pivo, , došlo je vrijeme vratiti se doma i spavati, kraj dana. Petak. 15:00 – Budim se i spremam se za posao. Tako izgleda život prosjičnog čovjika u mom kraju. Trudio sam se točke tog života – dakle napor i jad, alkoholizam, problemi sa zdravljem. Ima više tih problema i mislim da bih o njima mogao pisati cijeli dan, međutim ne bi to bilo ništa lijepo. Sad sjidim u učionici u Zagrebu, na nebu vidim sunce i razmišljam o sjajnoj svog života.