Sigurno se svaki čovjek ponekad nalazio u situaciji da žuri i nema dosta vremena. Ništo izvanredno.
Prvi stav piše o trudnicama, invalidima, majkama s djecom i umirovljenicima. Trudnice i invalidi trebali bi biti pusteni preko reda jer teže je za nje biti cijeli dan u uredu i čekati. Umirovljenici i majke s djecom ne trebaju toliko žuriti, ali kad bi se nalazili u važnoj zdravstvenoj situaciji, rekli bi važan razlog, sigurno bi ih ljudi pustili. Kad netko treba nešto važno obaviti, trebali bismo ovim ljudima samo malo pomoći. Ali što kad su u redu dvije trudnice, ili tri? Koju pustiti, sve, ili ni jednu? U ovom slučaju bismo mogli čekati cijeli dan…
U drugom stavu vidim argument da svi moraju čekati. Istina je da svi čekaju i trebaju nešto obaviti. Ali recite mi da dođe trudnica koja ima zdravstvene komplikacije i vi ne biste ju pustili? Drugi stav je zaista spravedljiviji, ali ne slaže se s etiketom.
U Češkoj svi čekamo. Kad sam u redu u trgovini i nemam mnogo namirnica, idem u express blagaonicu. Ponekad nije otvorena pa nekoga popitam da mogu prelaziti preko reda. Odgovor zvuči ''da'' ili ''sigurno ne'' – ovisi o čovjeku.
Kod liječnika također svi
Moje iskustvo je na primjer kad sam kod liječnika. Čekaonica je uvijek puna ljudi i ja idem samo za recept. Sada samo zamolim liječnika da mogu dobiti recept i otići. U većini slučajeva mi ga da i otiđem. Nažalost to nije bilo tako uvijek. Ponekad sam morala čekati i tri sata!
Što se tiče prolaženja preko reda, ponekad je u redu. Kad nas netko zamoli, zbog važnog razloga, trebali bismo ga pustiti. Nikad ne znamo, kad se ćemo nalaziti u sličnoj situaciji i bit ćemo sretni da nas netko pusti.