Puštanje ili prolaženje preko reda?
Ovaj esej će se baviti pitanjem trebaju li trudnice, invalidi, starije osobe itd. imati prednost na svakome
mjestu na kojem se čeka. U užurbanom suvremenom životu svaka osoba žuri s jednog mjesta na drugo. Jeli je u moderno vrijeme uopće moguće čekati na blagajni ili bilo gdje da druge osobe prije dođu na red?
Što se tiče mojeg mišljenja, puštanje reda jednako je važno kao i bon ton. Svi znamo da trudnice, invalidi, majke s djecom i starije osobe ne mogu čekati tako dugo kao mladi. Mislim da je potrebno upozoriti
druge ako ne primijete da čekaju i starije osobe. Mlade osobe mogu duže stajati i zbog toga će, kada će biti stariji, i sami željeti da im mlađi prepuste mjesto. Nitko neće čekati ispred majke s nervoznom djecom
niti želimo da trudnice moraju čekati dugo.
S druge strane nije potrebno puštati mjesto kad imamo termin kod liječnika, službi itd. Onda suradnici
mogu reagirati i dati prednost onima koji ne mogu dugo čekati. Za mene je to jedina situacija u kojoj ne
trebamo imati grižnju savjesti kad ne puštamo naše mjesto u redu.
U Njemačkoj je situacija posebna: u trgovini imamo pune blagajne i blagajnice rade brže nego u
Hrvatskoj. Ljudi u Njemačkoj sami puštaju ljude koji kupuju malo stvari. Međutim, na drugim mjestima
kao u banci ili na pošti rijetko se može vidjeti ljude koji puštaju druge, ali ako trudnice ili starije osobe
pitaju je li moguće da ih puste onda nitko ne bi ništa rekao protiv toga.
Što se tiče te situacije, svatko je već imao iskustva s puštanjem preko reda. Što se mene tiče, svugdje bi
trudnice, invalidi, starije osobe i majke s djecom automatski trebali biti prvi u redu. Do sada sam to
primijetila samo na ulazu u avion. Prvi koji ulaze u avion su majke s djecom i poslije sve ostale osobe.
Sve u svemu bi zaključila da je jako bitno da se puštaju osobe s posebnim zdravstvenim potrebama i da jeto stvar koju roditelji moraju naučiti svoju djecu.