Ovaj esej bavit će se pitanjem o autosterotipima stanovnika Hrvatske. Jesu li svi autostereotipi stanovnika Hrvatske točni ili ne?
Najvažniji stereotip je da Hrvati smatraju da je Hrvatska najljepša zemlja premda nikad nisu bili u inozemstvu. Taj stereotip se često vidi na moru i obali. Hrvati vole svoju zemlju što i vole pokazati. Osim toga puno ljudi iz Hrvatske nema novaca da idu na godišnji odmor u inozemstvu. Budući da svi Hrvati u mojoj okolini nikad nisu bili u inozemstvu, mogu reći da je ovaj stereotip točan. Drugi autostereotip je da mladi ljudi u Hrvatskoj žive s roditeljima dok ne stupe u brak. Budući da sam već i živjela na selu u Hrvatskoj i u velikom gradu kao Zagreb, mogu reći da ovaj autostereotip može biti točan i netočan. Na selu ima svaka familija svoju kuću u kojoj večinom žive tri generacije.
Puno mladih ljudi je bez posla tako da moraju živjeti doma jeli to žele ili ne. Prema tome ima i takvih u Zagrebu, ali bih rekla da ima u gradu više mladih koje žive sami i prije braka jer imaju više mogučnosti što se tiče posla i stanova.
Jedan jako pozitivan i točan autostereotip je da su Hrvati otvoreni prema novim ljudima, jezicima i svim nepoznatim stvarima. Ja jako volim slaviti fešte, rođendane, itd. s Hrvatima jer su svi dobre volje i otvoreni prema meni i ako me ne poznaju. Ja bih rekla da je to najčešći i točan stereotip koji reprezentira Hrvatski mentalitet.
Zadnji autostereotip je da u svakoj hrvatskoj kući gostima se nudi cedevita. Ja bih rekla da to nije točno. Rekla bih da svi imaju cedevitu kod kuće, ali da se više nudi vina, mesa, itd. Hrvati vole piti cedevitu budući da je to Hrvatski proizvod, ali još više vole nuditi piće i hranu koju su sami producirali.
Sve u svemu bih zaključila da su autostereotipi i stereotipi o Hrvatima večinom pozitivni i da se temelju na proizvodima i njihovom mentalitetu.