Our language

Naš jezik

Standard, dialekt, naglasak, žargon. Te riječi u jednoj rečenici zvuče kao ispitne teme studenta nekog jezika. Ali pitanja o standardnom jeziku i naglasku dio su i naše svakodnevnice. Dobar primjer je život u Zagrebu. U tramvaju ćete čuti turiste iz Njemačke koji su rodom iz Posavine. Na blagajni u trgovini će vas pozdraviti Dalmatinka, u kafiću poslužiti Slavenac, a u ribarnici ćete razgovarati s čovjekom iz Istre. Želim kratko opisati tu tematiku o jeziku, krenući od materinskog. Materinski jezik je prvi koji učimo. To nam ne pada teško kao bebe ili još kao jako mala djeca jer ponavljamo sve što čujemo i tako učimo. Uloga materinskog jezika je znači jako bitna. On nam je temelj učenja svih drugih jezika. U školi dolazimo u kontakt sa stranim jezicima i možda tek tad sa standardom- ovisi o mjestu rođenja. Taj strani jezik učimo na različite načine. Slušamo nastavnika, razgovore sa CD-a, pjesme i jedne druge kako komuniciramo na tom jeziku. Čitamo tekstove, pišemo sastave i učimo riječi. Kroz sluh, govor i vizualizaciju učvršćavamo novo znanje. U današnjem svijetu, na kojem vlada globalizacija, bitno je znati strane jezike. Ne samo radi posla i ekonomskih prednosti, nego i socijalnih. Glazba, filmovi, knjige i društvene mreže zahtjevaju naše donekle dobro znanje drugih jezika. Znači nije samo bitno za poslovno tržište, nego je i bitno za uklapanje u društvo. Razlike među jezicima su dobro vidljive, no to ovisi o razini na kojoj tražite. To može biti na primjer razina gramatike, syntaxe ili fonetike. No, da bismo mogli utemeljiti definicije različitih jezika, potrebna nam je jezična politika. Ona utjeće svojim programima i promjenama na standard i time na nas. U slučaju Bosne i Hercegovine, gdje je jezik veliki dio identiteta, zaslužna je za sukobe i svađe. Jezična politika forsira ujedinjenje jezika i identiteta i stvara time probleme na nacionalno političkoj razini. Tematika o jeziku je složna i donosi pitanja sa sobom. No, teamtika je svih nas i ne samo studenata nekog jezika. Svijest o razlikama i njihova tolerancija- pogotovo u zemljama kao što je BIH- prvi su korak u pravi smjer.