Esej 3/10/2013
Od malih nogu slušala sam hrvatski. Moj otac bio je gradiščanski Hrvat, govorio je uvijek svojim roditeljima na hrvatskom jezik.
Od oko sedamnaest godina sviram tamburicu u Gradišču. Večina vremena pjevala sam bez znanja što pjevam ili o čemu su pjesme. Ali svirala sam sa srcom i još danas moj srce kuca za tamburicu. Pošto je moj otac umro, počela sam se zainteresovati za hrvatski jezik i odlučila sam studirati hrvatsko jezikoslovlje i hrvatsku književnost na fakultetu u Beču. Sada sam u Zagrebu, s tim ispravljam moja znanja jezika.
Mislim da je važno znati jednu slavensku jeziku, jel otvaranje istoka .. Europe u prošlost je budučnost za ekonomične razvoje i intokulturalnu izmenju.
Sigurno je engleski jizik najvažniji jizik na svijetu za međunarodnu kouminkaciju, ali trendovi pokažu da slavenski jezici su traženi, pogotovo ruski.
U Austriji mnogo ljuda uče engleski. Učenje druga jezika je zavisno od ličnosti i lična interesa. Ljudi isto uče njemački u Austriji, s tim mogu dobiti državljanstvo, radnu dozvolu i (mogu) komunicirati u svakodnevnici osim toga pokazuje respekt prema toj zemlji u kojoj živiš učenje njemački.
Potražnja za španjolskom, italijanskom ili francuskom/romanskim jezicima je postojeća, ali također za ruskom ili turskom.
Da li austrijanci uče japanski ili kineski, nemam odgovor na to pitanje, možda. Sigurna sam da potražnja za afričkim jezicima nije velika.
Današnji nije greška znati više kao svoj materinski jezik.