6. esej
Borba za sve i ništa?
satiričan vid studentice(?)
Petkom ima riba u menzi “Cassandra”. Već četvrtkom veselim se ribi. Osobito se veselim prženim lignjama s umakom “tartar”. Ali od dva tjedna, kad stojim ispred kuhinje, nema više prženih lignji. Mogla bih boriti za više lignje u menzi. Mogla bih kazati svake vitke cure, da pržene lignje su vrlo loše za njihove figure. U petak vidjela sam da jedna djevojka je naručila pržene lignje i odbacila je pola tanjura s hranom.
Mogla bih osnovati udrugu, u kojoj studenti i studentice također bore za više prženih lignji u mensi. Mogla bih organizirati okupljanje, da protestiramo ispred menze. Možda da ima više studenata koji se dignu na noge za pržene lignje. Ali mislim, da to nije razumno.
Ima važnih stvari za koje je vrijedno boriti. Na primjer bih mogla boriti protiv nemarnih studenata u studentskom domu. Uvijek nakon vikenda studentski dom je prljav. Jedanput sam se mučila sa čišćenjem kuhinje, posljie dva sata kuhinja već je bila prljava. Mogla bih se zalagati, da moja cimerica napokon pere naš kupatilo. Ali želim biti borica za čiste kuhinje i čista kupatila u studentskom domu? Ne stvarno!
Ima još više važnih stvari, za koje je vrijedno boriti: protiv onečišćenja okoliša ili za svijetski mir.
Sve borbe počinju sa malim uzrokom, uvijek ima malog povoda. Budući da bili su dosta ljude, koji imali su hrabrost, da borili su za nešto ili protiv čega, imamo danas biračko pravo, pravo na slobodu izražavanja misli, pravo na samoodređenje i više.
Do sada nisam našla stvar za koju je vrijedo boriti, do sada nisam našla moju svrhu. Ali sam ubeđena da dan će doči. Onda ću boriti dušom i tijelom te svim srcem. Možda, da ću boriti jednog dana kao lavica za moje djeca.