11. esej
Moj posao iz snova
Teško mi je odgovarati na to pitanje, jer sam žena koja zna raditi puno stvari, ali koja ne zna raditi nešto posebno dobro ili izvrsno. Imam dosta interesa i sposobnosti, ali ponekad sanjam da mogu raditi nešto bolje nego drugi ljudi.
Mogla bih biti profesionalna sviračica tamburice ili violine. Sanjam da nastupim na znamenitim i velikim pozornicama. Svaki dan mogla bih biti u nekom drugom gradu, mogla bih upoznati nove ljude i konačno mogla bih živjeti uzbudljiv život. Svudgje mogla bih biti upoznana. Na žalost nisam tako ambiciozna, marljiva, uporna i uspješna da postanem čuvena.
Razlog je jer nisam profesionalna sviračica tamburice, da moji obitelji su radnici i su mislili da ne mogu zaraditi dosta novca sa ovim zanimanjem.
U rujan 2013. godine sam organizirala zajedno s predsjenicem moje tamburaške grupe festival za mladosti u Gradišću. Taj festival se zove Dan Mladine i vrlo je poznat kod Gradišćanskohrvata. Organiziranje je bilo vrlo naporno, imala sam puno odgovornosti, previše u mojim očima. Uložila sam mnogo truda i puno energije u festival i bili smo uspješni. Dobili smo puno pohvale, ali ja, bila sam izlužena i bez energije. Trošila sam previše snage. Otkad znam da ne želim imati rukovodeće radno mjesto.
Osjećam se dobro kad stojim u razredu i poučavam učenike. Rado radim s ljudima i se veselim kad vidim da učenici uče nove stvari i kad pri tom imaju zabavu. Isto sam uvjerena da imam vještinu da objasnim kompleksne teme. Strpljiva sam i rado stojim u središtu. Dosta mi je kad sam odgovorna za svoje učenice i sebe. Kad radim kao profesorica, mogu biti svojstvena šefica. Konačno, ako imam pozitivan utjecaj na učenike te mogu biti dobar uzor i inspiracija onda sam zadovoljna s mojom budućem poslom.