Čitanje u Njemačkoj – Činjenice i Prijedlozi
Četiri sati i 21 minute tjedno u prosjeku se opterećuje se svaki pisemni govornik njemačkim jeziku s čitanjom. To su prosječno sat i 50 minute kojem obrazovan Njemac se posveti novinama, 22 min u kojima on preljeti šasopismi i 50 minute koje se troše na čitanju u nekom knjizi.
Da li je to puno u usporedbi s brojima iz prošlosta? Rastne, padne ili stagniraju brojevi čitatelja u mojim domaćim državi? Jel li Njemačka manje ili više obrazovana i pismena zemčja ili nije?
Odgovori na pitanje kao ove i druge slićne koje se odnose na temu „Čitanje u Njemačkoj“ ću objasniti u ovom eseju i na kraju također predstaviti jednu svoju ideju za neku akciju koja bi mogla animirati ljude da opet počinju čitati malo više.
Ipak da je glavna tendicija od čitnaje u slobodnom vrijeme da ljudi u Njemačkoj manje i manje čitaju, jesu 73% izpitivanih ljudi u nekom studiji iz 2013 godine koja je bila inicirana od temlja za čitanje u Njemačkoj navedili da se zanimaju za čitanje. Zanimljiva činjenica iz iste studije je isto, da od tih 73% većina su ženskim rodu, kao da je također jako zanimljivo da su brojevi zanimatelja čitanja i brojevi prodalih knjiga se povećali od kad da je se otvorila internetska trgovina.
2013 godine čitaju od odrazlih Njemaca 13% više puta tjedno, 7,3% više puta mjesečno, 19,3% rijeđe od jedan put svaki mjesec a 15,6% čak i nikad ne čitaju.
Dakle posljedinice ovih brojeva samo oko 20,5%, što od prilika pridržava jednom petnini, svih odrazlih osoba u Njemačkoj čitaju češće nego više nego jedan put mjesečno.
Šokirano niske brojeve za neku državu u kojim svaka osoba ima pravo na obrazovanje i stalnan dostupan pristup do knjige.
Međutim ta stanja od niske frekvencije čitanja između odraslih nije iznenađena zato što da od 2010 godine brojevi čitatelja u Njemačkoj manje ili više stagniraju.
Jedinu promjenu koju su aktualne statistike primječuli je, da polako se promijene medije preko koje se čita.
Brojevi od korisnika od e-readera ili tableta za svakodnevnu čitanju raste i ipak da 2011 55% Njemaca još kažu da nikad ne bi htjeli čitati preko elektronički uređaj, pokazuju rastući brojevi kupitelja e-readera i tableta 2013 suprotno.
Nakon svega barem statistike između djeci i tineđerima u njemačkim državi zvuču bolje.
2013 40% od njih kažu da bi čitali više puta tjedno i 14% su okružili da makar jedan put u dva tjednama čita. Nažalost pokaže rezultat statistike isto, da 29% čita samo jedan put mjesečno ili još rijeđe, i također da cijeli 18 % djeca ispod 18 godina nikada ne čitaju.
Za njemačku državu brojevi koji su prihvatljivo, a koje nisu zadovoljavajući.
Dakle ukupno čita svaka osoba u Njemačkoj tri do četiri knjige mjesečno a tendencija izglda kao da su brojevi jako ugroženi.
Da ljudi opet počinju čitati više sam ja imala ideju od neke akicje koja bi se zvala „Kult-Kafić“.
Ja osobno mislim da se poveča broj čitatalja treba se aktivirati neki veći broj ljudi od jednom.
Čovjek je uvijek manje ili više družtven i mu treba prijatelja i podržak drugih osoba da se osjeća dobro.
Kao da stalno se smanje broj čitatelja, također više i više se smanje broj ljudi koji se druže u realnostu.
Danas puno više vremena trošimo ispred računala i drugim elektronskim uređaja.
Da obe dvoje se promijene i ljudi opet počinju se aktivirati za čitanje i za međusobne druženje, bi ja organizirala jedan put tjedno neki susret.
Na tim susretama od kult-kafića bi ljudi mogli pročitati iz njihove najdraže knjige i animirati slušatelja s time za čitanje tog knjiga, kao da bi također molgi doći samo slušati i skupljati prijedlozi.
Dodatno bi ja dostupala piće, kolači i grickalica, da cijeli susret bi dobivao jednu udobnu atmosferu, i da ljudi bi isto našli mjesto i vremena za razogovor o knjizi a i o drugih temova.
Zato da kult-kaifć bi bilo svakome dostupan i bez ikakve članarine ili upise, bi ljudi mogli doći kad god njima paše i kad god bi osjetili potrebu za inspiraciju ili druženju.
Također bi moglo se održavati razmijena od knjiga itd.
Na kraju mogu ja, kao ljubiteljica knjiga samo još dodatno reći, da kad se gleda vrlo abstraktno, ljudi u europi bi trebali znati više cijeniti njihov stalan dostup knjigama, jer postoj na cijelim svijetu ipak više ljudi kojima taj luxus nije garantiran i koji bi rado bili u našim poziciji.