Healthcare system in my country

 Zdravstveni Sustav u Njemačkoj

Dobro organiziran zdravstveni sustav je jedna od najbitnijih stvari koje su potrebne za efikasno funkcioniranje svake države. U ovo doba teško je zamisliti život bez lijekova, bolnica, poliklinika i opće zdravstvene pomoći. U Njemačkoj zdravstveni sustav je jako kompliciran. Uglavnom on se može podijeliti u dvije glavne podskupine. U jednoj skupini imamo osobe koje pripadaju običnom, državnom sustavu, a u drugoj nalaze se pripadnici privatno osiguranje. Međutim ono što je skoro najvažnije je, da u mojoj državi svaki državljanin u bilo kojim uvijetima da živi, te bilo koji status on nosi ima pravo biti zdravstveno osiguran. Taj koji je „samo“ zakonom osiguran uživa u normalnim pravima kao na primjer: može otići kod doktora svojeg izbora, dobiti novac u slučaju nesreće i također pravo niže cijene lijekova. Bitno je znati, da u ovoj grupi mjesečna/ godišnja cijena osiguranja zavisi od visine plaće i socijalnog statusa. U privatnom sektoru međutim se ne gleda nikakve uvijete nego se plaća određene članarine za fiksne usluge ukljućene u programu. Biti pod privatnom zaštitom obično ispadne skuplije, ali i zbog toga njihovi članovi imaju puno više prednosti prema drugima. Kao na primjer se dobiva brže i lakše termin kod jako potraženih doktora, dolazi se brže na red u čekaonici, te dobiva bolje lijekove. Kako sustav osiguranja se može podijeliti u dvije vrste, također se razlikuju bolnice, polaklinike i tretmani Osim toga, da razlika između javnim i privatnim centrima liječanja jako se vidi već u izgledu različitih zgrada i u ponudima usluga (privatne bolnice liće više hotelima i imaju i restaurani, velnes, jednosobne sobe, cimerserviz itd.) nje isto se primjećuje u radnim uvijetima doktora. Liječnici državnih sustava često znaju odraditi pre duge smjene i trebaju se brinuti samio cijelim katima pacijenata te dodatno dobivaju još jako male plaće. Njihovi kolegi u privatnim institucijama međutim mogu uživati u luksusu dobivanja više novaca za manje broj klijenata i manji broj radnih sata. U mojim očima je to neka potpuno nepravedena situacija. No, čini mi se da je najbolje biti javno zapošljen jer osobe koje upadaju u tu grupu automatski dobivaju privatno osiguranje također sve profite tog statusa. Po mom mišljenju sve nabrojane činjenice pokazuju veliki razmak u tretmanu osoba koje imaju bolju financisku situaciju i onih siromašnijih. Dakle da bi zaključno svima preporučila da je „bolje spriječiti nego liječiti“, a da „za sve ostale stvare imamo Mastercard“. 399 riječi