Kvalitetno Vrijeme Između Želja I Mogućnosti
U današnje vrijeme cijeli naš život se događa vrlo brzo i jako je zahtjevan i nemiran. Taj koji hoće biti uspješan u suvremenom sistemu već od dijetinstva treba se potruditi da ispuni sve očekivanje vremena. Dakle on treba biti odličan u školi, baviti se sportom, naučiti sviranje nekog instrumenta, čitati mnogo knjige, pratiti vijesti, naučiti govoriti što više različitih jezika, skupljati veliku iskustvo u radnoj praksi te u putovanju, i mnogo monogo više toga.
Radi količinu ovoga čemu bismo trebali se baviti lako se napuni ljudima raspored i dobivamo dojam kao da svi samo još očajničko trčimo u nadi stići barem polovnicu ta očekivanja.
Radi ovu ponašanje našeg suvremenog društva lako se dogodi da ljudi zaborave nešto kao provesti vrijeme s obiteljem ili s prijateljima također ukalkulirati u njihovi planovi.
Čak smo došli do toga, da se danas postoji terminologija „kvalitetno obitelsko/prijatelsko vrijeme“ koja valdja se razlikuje od „normalne/nekvalitetne obitelske vrijeme“ (?).
Iskreno ja mislim da u dobi moje bake nikad se nikoga nije pitao kako ili pod kojem askpetom se provede vrijeme s obiteljem točno nego je tada samo bilo bitno i svima potpuno jasno da se druži obtielj što više, da funktionira i da su tu jedan za drugoga.
Nažalost, tako barem ja osjećam, može se danas primjetiti razilke u tome kako i koliko provedimo vremena skupa s našim najdražima.
Danas nije više toliko jasno da li se događa druženje tek kad se vidimo u stvarnosti ili već kad se čujemo preko telefona, skypa ili interneta kao također ne mora više znači da, kad se nađu ljudi osobno, onda obe dovje su stvarno tu. Radi tehnika je nama dostupna mogućnost da budemo na više mjestima u istom vremenu.
Dakle stvarno treba se baviti s temom, koliko posto zaista hoću; mogu se družiti s nekim i kako će izgledati to društvo.
Po mom mišljenju svakoga bi trebao se svijestiti količine vremena koje može imati za nekoga i unatoč toga se odlučiti kako će izkoristiti to najbolje.
Pod tom aspketu bismo onda trebali se pitati, mogu li ja eventualno ostaviti mobitel kod kuće ili ostaviti ga barem na tihom u torbi ili moram ga imati na glasnom na stolu kad sam među ljudima?
Imam li ja stvarno želju, razpoloženje i stpljenju se vidjeti, razogovarati i slušati s nekim? Jer biti samo fizički tu za nekoga da ispunjemo „prijatelsku/obiteljsku dužnost“ dok u glavi zapravo se posvetimo drugim stvarima isto ne valja.
Sve u svemu već nakog ovog malog teksta o našem današnjem društvu može se zaključiti da mogu načini na kojima se provede vrijeme zajedno biti jako jako različiti, te da stvarno nije lako doći do toga da postižem puno toga, što se smatra kvaletetnim vremenu.
Iako tehnika negdje nas je dovela jedan veliki korak dalje, također u istom trenutku nama je uzela puno ta vremena koje bismo prije još nekolikih godina eventualno više međusobno provedili.
Obiteljsko i projatelsko vrijeme je jako važno imati i jedan od najvažnijih dijela našeg života. Preko te vrijeme čovjek se obogati snagom, dobiva podržak i pomoć, i može se olakšavakti problema i briga kroz razgovor.