People with special needs and their place in the society

Moja susjeda Ana

Moja susjeda zove se Ana i od rođenja smatra se osobi s potrebnim posebnim potrebama. Radi nekog medikamenta koji njezina mama je trebala piti u trudnoći njezinoi mozak tjelo se nije mogla nisu mogli normalni se razvijati. Uz pomoć hodalice Ana danas zna hodati samostalno te je zahvaljujući različiten logopedičien terapijama uspjela naučili govorenje. Već od prvog razreda moja susjeda je pod posjetila jednu takozvanu “specijalnu školu“ u gradu u blizini našeg sela. Ta škola joj je pružila stvarala mogučnost osnovnog i te srednjeg obrazovanja te je ispunjela cijeli njezin život. Iz razloga da što takozvana škola “specijalna škola „ prima i samo “specijalne ljudi „ dakle ljudi s posebnim potrebama ona ima samo malo broj učenika, a radi joj dostupne financiske pomoći države puno ima zaposlenih profesora i specijaliziranih odgajatelja. Važno je program prilagođena učenja da se radi u malim grupama i da unatoč toga svakom dijetetu može pripadati toliko pozornosti koliko mu/joj je potrebna da što lakše i više napreduje. Nakon završetka srednje škole učenicima također je pružena mogučnost sudjelovanja u nastavnim programima u kojima bi izučili neku struku. Također vrlo je školi važno da apsolvent ima organisiranu budućnost za vrijeme kraj školske dobi. Jako se potrudi oko pomoći u procesu traženje odgovornog posla za svaku osobu za za slučaj da ta osoba neće dalje sudjelovati u programu škole. Kako je program škole sveobuhvaćen, Ana skoro cijeli dan provede nanjihovu teren. Skoro cijelo svoje društvo je moja susjeda tamo upoznala te je ispunjenana dobre balance između učenjem i sobodnom vrijeme zahvaljujući planaktivnosti. Okružena od nove tehnologije za ljude s tjelesnim poremečaja Ana sama se snalazi u stanu. Jedino kod velikih akcija kao spremanje ručka ili svakodnevno tuširanje jeje je potrebna neka pomoćna osoba. Iaoko moja susjeda je naod početka školske dobe bila malo izolirana iz normalnog društva te više živi u nekom za nju kreiranom i specijalnom svijetu, vrlo je sretna osoba. Unutra njenog njezinog okvirenog života jako sigurno se kreće, ispunjena je i ima kao svaki dan od nas boljinh i lošiji dani boljih i loših dana. No, činjenica da je Ana je zadovoljna če po mojem mišljenju je i ono što je najvažnije i velika potvrda toga daje program njezine škole uspješan program.