Retelling one's own experience

 Kad sam bila mala...

Jako bi bilo lijepo da bih imala mogućnost za jedan dan biti mala curica opet. Ta doba kad sam još svaki dan išla u vrtić bila je (barem do sada) najliješa doba mog života. Kao dijete ja bih znala se digniti u jutro bez problema i odmah bih bila razpoložena i znatiželjna, te nestrpljiva za sve što me bi dočekalo taj dan. Nakon da bih se umila i obukla, moja majka uz spreman doručak bi me čekala u kuhiniji. Jela bih brzo sve što je ona spremila i trčala bih u vrtić gdje bih se igrala cijeli dan s mojim prijateljima. Kako moj vrtić je bio vrlo ekstravagantan i prirodan mi bismo uvijek se zaustavili vani, te kasnije bismo dobili vajnsku igraonicu u šumu. Oko jedan bih se vratila doma gdje bih jela ručak s mamom i s bratom. Zato što da se u vrtiću još ne dobije domaći rad imala bih cijeli popodne da bih mogla se provoditi vani. Tek navečer nakon da bismo jeli većeru s cijelom obitelji ja bih bila malo umorna i bih čitala u mojem krevetu ili ako mama je bila jako razpoložena onda bih smijela gledati televiziju za jednu polu satu. Oko osam ili devet moj dan bi već zaviršio i ja išla u krevet.