Skipping the queue line

 Obratiti pozornst na društvo je lijepa stvar Mi svi poznamo ovaj osjećaj kad čekamo u redu za blagajnu, u pošti itd. Osjećamo se nervozni, čekajući da konačno obavimo naše obaveze što prije i što brže jer nas očekuje još više posla koji moramo odraditi. Nije to jedini razlog zbog čega se osjećamo nemirni: svi ljudi koji stoju u redu su nervozni i mi smo svjesni o tome, dakle postoji neugodna i napeta atmosfera. Ta atmosfera nas pretvori u bića koje samo znaju za egoistično ponašanje i ne primjećuju druge ljude oko sebe. Ali kako reagirati ako vidimo npr. stariju osobu ili trudnu ženu, koja bi trebala dobiti prednost u redu, da bi se joj olakšalo svakodnevnica. Mi bismo mogli inzistirati na naše pravo, glumiti kao da ne vidimo tu dotičnu osobu i dalje nervozno čekati u redu. Dva oprečna mišljenja o kojim se isplati razmišljati malo detaljnije. Je li bi bio loši moral ako bi svaka osoba čekala u redu bez obaziranje na druge ljude? Teoretično ne bi, jer se ponašamo tako, kako se nam odredi. Svaki ima pravo za svoje mjesto, zašto onda mijenjati niz u redu? Ako već čekamo dosta dugo, zašto još produžiti stajanje u redu zbog jednje druge osobe, koju uopće ne poznamo? Ovi stavovi zvuče vrlo logični i ispravni. Međutim, ako se prebacimo u sitauciju jedne osobe koja ima fizička ograničenja (npr. invalid, starija osoba ili trudna žena), bismo se jako veselili i bili zahvalni za svaku prednost koja se nam pruži. Po mom mišljenju je to svakako da se obrati pozornost na druge ljude koji bi trebali malo pomoć iako je davanje prednost samo mala gesta. I ja kao bebisiterica s dječjim kolicama sam imala loša i dobra iskustva što se tiće prednost. Uvijek sam se jako veselila da ljudi ne samo registiraju jednu curu s kolicama, nego isto i pomisle da bih trebala pomoć odnosno da se meni da prednost kao npr. za lift ili za metro. Kada ozbilno mislimo o tome, ne će nam štetiti ako davamo drugim ljudima prednost u smisla gubitak vremena. Ne smije se zaboraviti da smo mi ljudi svi isti i da smo dobili nadarenost za empatiju. Prema tome, mi smo u stanju procijeniti siutaciju i paziti na naše društvo jer se onda većinom dobi najlijepši dar: jedan osmijeh praćen od riječi „hvala“.