4.04.2014.
esej
Koliko je tradicija zanimljiva?
Većina ljudi pozna barem dvije kulture ili više jer naša svakodnevnica i naše obrazovanje sastoji od mnogih kultura.
Utjecaj odgaja ovisi o različitim običajama drugih kultura, dakle mi svi poznamo neke razlike između zemljama s kojim imamu osobnu ili poslovnu vezu. Bilo gdje se nalazimo, bilo s kim bavimo uvijek postoji sinteza multikulturalnosti koja nas nasmijeva, ali nekada i frustrira.
Esej opisa kulturne razlike između Hrvatske i Njemačke. Može se reći da je Hrvatska konzervativnija nego Njemačka jer se više drži na religijske i kulturne tradicije. Zašto je to moje mišljenje izlagat ću sljedećim argumentima.
Budući da je Njemačka vrlo velika zemlja izgubile su se narodne tradicije, ali ne samo većina, nego i imigracija stranaca u Njemačkoj je razlog nedostatka tradicije. Sve više se integrira muslimanska vjera, strano jelo i mnogo običaja iz različitih zemljama. Prema tome, Njemačka izgubi fokus svojih tradicije i trudi se strancima olakšati život. Kada se misli na Drugi svijetski rat i način tretiranje strance, Njemačka je uspjela veliki korak prema tolerantnosti i lojalnim uvidu. Sadašnje stanje u Njemačkoj je jedina mogućnosti da bi cijeli svjet prestao asocirati tu zemlju s nacištima. To je prošlost i ne postoji više u takvoj dimenziji.
Tema je o tradiciji. No, Njemačka je imala svoje, ali mislim da se kroz multikulturalnosti osnovi nove rituale, nove običaje koji će postati u budućnosti dio njemačke tradicije.
Hrvatska je mala zemlja te nema mnogo stranaca u svojoj zemlji. Međutim postoje manjine koje dolaze iz susjednih zemljama, ali stanovnici egzotičnijih zemljama skoro uopće ne postoje. Prema tome, hrvati ostane između svojih i imaju veću mogućnost održavati tradicije, svoj jezik itd. Neki to smatraju kao dosadna stvar koja nije interesantna, ali po mom mišljenju je to važna stvar jer lakše se definira identitet. Naravno, što više tradicija postoje, što više je zemlja konzervativna. Tako baremja mislim o tome. Hrvatska ima svoju zajednu religijsku vjeru i svoje tradicije što se tiče obiteljskog života, jela i ponašanja u društvu. Za razliku od Njemačke u kojoj uvijek postoje više mogućnosti bez da ih se smatra neobičnim.
Pitanje je: kako najbolje odnosno najlakše živiti? Više tradicije i bolja orijentacija za ostvariti svoj identitet? Ili je veća „sloboda“ i tolerancija uspješnija za orijentaciju? Obe strane su vrlo efikasne i zbog toga je jako važnoda jedna osoba pozna dvije različite vrste života da bi si mogla izabrati te aspekte koje bi voljela pratiti odnosno ostvarati.
Nikakva je strana života dobra ako je pre konzervativna ili pre slobodna, unatoč toga postoji slobodnost izabrati svoj individualan način života.