OTC medicine

 Samoliječenje ne znači samostalnost Farmaceutska je industrija u današnje vrijeme vrlo dvojbena jer joj se podređuje da je financijski dobitak važniji nego liječiti bolesne ljude. Budući da postoje lijekove čak za drave ljude, ne bih više vijerovala farmaceutskim kompanijama i njihovoj industriji. Mislim da je vrlo teško da bi se ljudi sami mogli smatrati bolesnim te procijeniti svoja tegoba. S toga i postoji veći rizik za zloupotrebu lijekova i prema tome ljudi sve više i više budu ovisni o tim lijekovima bez da stoje pod kontroli netkog lijekara tko bi mogao pratiti proces liječenje. Činjenica je da slijedimo sa samoliječenjem jer biološke promjenje u našem tijelesnom sustavu nisu očigledne pa tako uopće nemamo brige o našoj zdravlji. Više je nama važno da izgubimo npr. kile što je vidljivo naspram zdravlja unutar tijela. Farmaceutske kampanije nam davaju “dozvolju” da se sama liječiimo bez uputa od strane lijekara. U mnogim slučajevima taj problem čak i završava u zloupotrebi medikamenata koje se koriste kao nadomjestak za droge. Mada se kontrolira promet lijekovima, ipak je lako dobiti lijekove na normalan legalan način. Prema tome, ljudi bez ikakvih stručnih medicinskih znanja dijagnosticiraju se bolesnim i uzimaju lijekove kao da se radi o jednoj bezazljenoj stvari. Nije to samo kritika na farmaceutske kompanije koje zanemare odgovornost prema društvu, nego i kritika prema naivnosti našeg naroda. Zašto smo toliko sigurni da bi nas neki određeni lijek stvarno pomoglo izliječiti naša tegoba? Dosta povjerimo u tome uključivo ja, ja isto pripadam većini potrošača. S druge strane mislim da su već svakodnevni proizvodi kao namirnice iz dučana dovoljno da promijenjuju biološke funkcije u našem tijelu i zbog toga ih smatram škodljivim. Mi svi imamo naivno povjerenje u te farmaceutske kompanije i ne mislimo o tome ako bi nas lijekovi mogli štetiti. Samoliječenje nam da moć koja ima riskante posljedice i zbog toga mislim: samoliječenje nije pozitivna samostalnost.