Hrvatska je mala zemljae, ali ipak dinamična i temperamentna. Tako ju smatra barem ostale zemlje. Budući da imam hrvatsku majku odnosno hrvatsku rodbinu te živim za neke mjeseci u glavnom gradu Zagreb, upoznala sam dosta autostereotipa.
Svaki put kad putujem u Hrvatsku, čujem kako se hrvati žale da nemaju dosta novca, nemaju posla te ekonomska i politična situacija je jako loša. Istina je, nije sve u najboljem stanju, ali za to ima moja majka odgovor: „Ma pa kad su oni lijeni! Ne rade ništa, ne drže se reda…“ Moglo bi to objasniti sve? Citat moje hrvatske majke je definitivno autostereotip broj 2. Čak drugi iz mogje hrvatske rodbine priznaju da su hrvati recimo više „komodniji“ nego u drugim zemljam. Stereotip kojiim se smatra nekada i simpatičnim jer to komodno mišljenje pokazuje opuštenou stranu hrvatskog puka.
Slijedim s drugim autostereotipima: zabrinute majke i bake. Iako kažem da je sve u redu i da mi ništa ne fali, ipak sam mojoj mami Ii baki žao i žele mi kupiti nešto novo ili kuhati jelo. Kao dijete mi je mama svaki dan govorila da obučem majcu ispod odječa da si pokrivam bubrege i naravno nakomn pranja kose, popipala mi je kosu do kože glave. ako Iziaći iz kuće s mokrom kosom bi bila tragedija. Sve u svemu, Hrvatsku vidim s različitim stvarima što me svaki put po novom iznenađuje. S jedne strane su hrvati vrlo opušteni, čak i malo previše po mom mišljenju. Korupcija u različitim javnim sektorima nije rijetkost i granicama morala se ignorira.
S druge strane, obiteljski život izgleda drugačiji. Roditeljima je jako važno da djeca dobei dobro obrazovanje te osnovi novi obitelj. Obitelj odnosno rodbina se smatra najvažnijim i zbog toga, baš ženski članovi obitelji se trude da bih svoja djeca imala najbolji i najzdraviji život. Hrvatska, zanimljiva zemlja u koju se uvijek isplati putovati.