8. esej dodatni dio za Božanska glad
Bilješka o autorici:
Slavenka Drakulić je rođena 1949 u Rijeci. Studirala je komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i nakon diplomiranja radila kao novinarka za časopise Danas i Start u kojim se većinom bavila feminističkim temama i temama o ratu 90-ih godina. Budući da je s tim člancima provocirala hrvatsko društvo te dobila protivničku kritiku kao prijetnje preko telefona, odlučila se preseliti u Švedsku. Tamo je upoznala svog muža koji također radi kao novinar. Iako nije imala najbolji uvid u Hrvatskoj, počela je uspješnu novinarsku karijeru u stranim tiskanim medijima kao npr. : The Nation (SAD), The New York Times (SAD), Süddeutsche Zeitung (Njemačka), The Guardian (Velika Britanija) itd.
Jezik kojim je napisano književno djelo:
Pripovjedačica odnosno poljakinja, čije ime ne poznamo tijekom čitanaja, koristi nekoliko metafora i puno puta usporedi svoje osjećaje s fizičkim bolovima. Vokabular je vrlo jednostavan i čitatelje čiji je hrvatski strani jezik lako ga mogu razumijeti. Ne koristi mnogo stručne ili komplicrane riječi, nego više o svakodnevnom životu jer cijeli roman igra tijekom svakodnevnice od poljakinje i Joséa. Iako je roman napisan na prvom licu, ipak se čitatelju čini da je protagonist pristuan i na drugim scenarijima kad fantazira o mogućnim slučajevima ili događajima koji bi doživjeli druge osobe u romanu kao npr. José i njegova žena Iñes.
Psihološka karakterizacija i motivacija glavnih likova u djelu :
Poljakinja: Kao i svi žene u mladim godinama lik našeg romana traži svoj identitet kao žena današnjeg društva. Mi zasnamo o njezinim prijašnjim iskustvima s drugim muškarcima koji joj nikada nisu dali taj osjećaj koja je dobila Josénine strane: moć i opsjednutost. Čini mi se da ta poljakinja vlro uživa u tu patnju i osjeća se dobro s tim određenim elementima emocije.
José: Saznamo malo o njemu jer nam poljakinja ispriča događaje pomoću osobnom perspektivom i sigurna je neke stvari koje je José napravio i rekao izostavila. Drugi razlog zbog čega ne saznamo puno o njemu je da valjda ne želi govoriti o svom „pravom“ životu u Brazilu sa svojom ženom i njihovom zajedničkom djetetu. Ova „intervertnost“ koju bismo mu na početku pripisali je po mom mišljenju samo jedna mogućost za odvajati svoja dva života u Sao Paulu i u New Yorku.
Vlastito mišljenje:
Iako na početku sadržaj romana zvući vrlo brutalan, priča je jako osjećajna i emocionalna. Drakuliću je jako dobro uspjelo opisati čežnju za Joséa i patnju odnosno strah od predstojeće rastave. Kao čitateljica imala sam empatiju i čini mi se da sam vlro dobro razumijela ta strah gubitka jedne voljene osobe od koje je glavni lik čak i opsednuta. Budući da se većina romana koncentrira na očajnu situaciju poljakinje nego na kanibalizam, Joséina najavljena smrt nije jako šokantna, ali naravno da smatram ubojstvo kriminalnim i groznim. Tijekom čitanje osjećala sam se kao geldatelj te očajne ljubavne priče da sam s jedne strane vrlo dobro mogla pratiti poljakinjin ljubav i strah, ali s druge strane nisam htjela dopustiti da ga ubije. Usprkos tragičnog i brutalnog kraja priče, ipak bih preporučila svima da čitaju taj roman jer je jako emocionalan i dobro napisan da se čak razvija empatiju na neki način i to smatram vrlo talentiranim.