Skipping the queue line

Prolaženje preko reda

U moderno društvo postoji niz institucija i ustanova u kojima se treba čekati – na policiji, na pošti, u banci, kod liječnika i sl. Svaki čovjek sigurno zna nabrojiti i druge neprilike zbog kojih je trebao čekati – zbog prometnog zastoja, dugog reda kupaca pred blagajnom u prodavaonicama, prilikom ulaska u javni prijevoz ili prilikom kontrole putovnica na granici ili u zračnoj luci. No doživljaj čekanja postaje često tek vrijedan pričanja kada je drugi čovjek bezobrazno prošao preko reda čekanja. Za razliku od tog slučaja koji izazuje ljutnju i čak srditost kod čovjeka koji strpljivo čeka u redu u našem društvu postoje i neke iznimke u kojima je prolaženje preko reda većinom prihvaćeno. U tom je slučaju riječ o osobama s posebnim zdravstvenim potrebama ili o osobama u posebnoj životnoj situaciji. Međutim, prema mišljenju drugih ljudi nitko nije u pravu da prođe preko reda. Bilo zbog lijenosti ili hitnje bilo zbog ozbiljnijih razloga razglase da je to ponašanje svakako nepristojno i neprihvatljivo. Ovaj će esej u malom opsegu argumentirati obje strane prolaženja preko reda. Koji su argumenti za i protiv dva spomenuta stava?

Većina ljudi ima razumijevanje za to da neke grupe osoba trebaju imati prednost svugdje gdje se čeka. Opažaju njihovu manu i shvaćaju da njihova situacija zahtijeva poseban obzir. Puste ih naprijed da bi mogli obaviti što trebaju bez čekanja. Omogućuju im da sudjeluju u društvenom životu bez teškoća i doprinose njihovoj društvenoj integraciji. Ali ima i ljudi koji ne prihvaćaju da netko drugo bi dobio prednost u vezi čekanja. Možda su ti ljudi jednom stekli loše iskustvo kada su spustili drugoga preko reda, dobili su dojam da su bili prevareni, pa otada zbog fiksacije ne žele više nikome dati prednost. Ovim ponašanjem osiguraju da nitko uspijeva koji želi proći preko reda iz neopravdanih razloga. Međutim, istovremeno zaboravljaju na te ljude koji su u potrebi da ih drugi puste naprijed. Kakav bi to bio svijet kada nitko ne bi uzeo u obzir drugoga, slabiju osobu? U Njemačkoj ljudi uglavnom ne prolaze preko reda. Jedino pokatkad ljudi stvaraju sami svoje pravo da u svakom slučaju ne trebaju čekati pa prolaze preko reda. Kupci na blagajni obično puste druge kupce naprijed kada viđaju da samo žele kupiti dvije stvari dok je vlastita kolica za kupovanje napunjena mnogim proizvodima. Što se tiče čekanja kod liječnika, pacijenti koji sami plaćaju liječnikovu uslugu imaju prednost pred pacijentima sa zakonitim zdravstvenim osiguranjem. Jedino kada se radi o hitnom medicinskom slučaju trebaju i privatni pacijenti duže čekati. Više sam puta doživjela u Jablancu da su vozači automobila prolazili preko reda prilikom čekanja trajekta. Budući da se to zbivalo ljeti imala sam razumijevanje za to da su obitelji s malom djecom prolazile preko reda. Ali su to očito radili i ljudi bez posebnih uzroka. Kod njih je prestajalo moje razumijevanje zato što prema mojem mišljenju nije opravdano da su dojurili do trajekta dok su se drugi načekali satima pod vrućim suncem. S druge strane nije se moglo vidjeti izvana radi li se u hitnom slučaju ili pozivaju li se ti ljudi lažno na svoja prava.

Jednom riječju mislim da svaki čovjek treba pristojno i disciplinirano čekati da dođe na red. Ali ima i izuzetaka, n.p. kada je riječ o invalidu, trudnici, majci s djecom, slaboj staroj osobi ili hitnom medicinskom slučaju. Bilo bi poželjno da je svaki čovjek dosta pristojan i iskren da ne prođe preko reda.