Whether men should be Cavaliers

Trebaju li u moderno vrijeme muškarci biti kavaliri?

U prošlih je četrdest godina društvo doživjelo promjenu. Žene su svoju društvenu ulogu novo definirale i nastojale su na jednakosti između sebe i muškaraca. Taj je preokret taknuo i bontona među spolovima. Norma prikladnog ponašanja među njima do sada još nije jasno određena. Da se muškarac ženi udvara, više ne smatraju svi formom pristojnosti. Budući da se čovjek može sve manje i manje poslužiti jednim kolektivom, nikada se nije nalazio u takvoj dilemi u vezi s drugim spolom kao danas. Hoće li muškarac ženu svojim kavalirskim ponašanjem poštovati ili je omalovažavati? A što može žena očekivati od muškarca da ne bude razočarana ili čak uvrijeđena od njega na kraju? Ovaj će esej u malom opsegu argumentirati obe strane. Pitanje glasi: trebaju li muškarci u moderno doba biti kavaliri?

Muškarac, koji je odgojen prema pravilima “stare škole”, svakako zna kako iskazivati ženama pažnju. Može ženama pribavljati osjećaj da mu je ona stalno u mislima. Neke žene tu naviku vole, ali ih ima i dosta, pogotovo među ženama s višim obrazovanjem, koje ju naprotiv ne poštuju. Smatraju je napadom na svoju samostalnost i prezirom svojih sposobnosti. Ima i puno muškaraca, koji dijele mišljenje tih emancipiranih žena. K tome ne viđaju u mačističkom ponašanju drugih muškaraca pristojnost, već namjeru i primitivnu kalkulaciju. U Njemačkoj sliči stanje o prikladnom ponašanju između muškarca i žene gore opisanoj dvojbi. Ne postoji jedan stav, koji o tom pitanju prevladava. Dakle, znam muškarce, koji su usvojili galantne geste, i muškarce, koji su se potpuno udaljili od kavalirskog ponašanja. U vezi s muškarcima, koji se očito potpuno pouzdaju u samostalnost žena, stekla sam loše iskustvo. Jednom sam bila kod takvog muškarca u gostima. Došao je prilikom mojega dolaska po mene na kolodvor pa smo išli zajedno pješice kući k njemu. Budući da sam već prije bila na putovanju u Češkoj, imala sam tešku prtljagu, kofer i dvije torbice, koju sam trebala sama vući i nositi. On je pohitao naprijed, a ja sam se požurila za njim. Pred zgradom, u kojoj je živio, sreli smo njegovog cimera, koji ga je podsjetio na njegovu uljudnost – pošto mi je barem pomogao s prtljagom kada smo išli stepenicama gore u stan. Na pitanje hoću li nešto piti, pružio mi je bez komentara čašu vode iz pipe. Noću sam trebala spavati na madracu na podu, dok je on spavao u velikom krevetu. Iskreno rečeno, u ovoj se priči miješaju pristojnost muškarca prema ženi i opća pristojnost domaćina. No usprkos tome bih čak rekla da je ovo ponašanje bilo toliko udaljeno od kavalirskoga da je opet bilo mačističko.

Sve u svemu zaključujem da bi društveni život bez pažnje i galantnosti bio ružan i grub. Ali po mom mišljenju u moderno doba nije više prihvatljivo da su samo muškarci kavaliri. Zašto žene ne trebaju pridržavati i otvarati vrata ili donositi kapute na garderobu u restoranu ili u kazalištu. Ako muškarac plaća piće prvi put, onda je žena na redu s plaćanjem drugi put. Muškarac ne bi se trebao bojati toga da postane “psić” žene, a žena bi osigurala da ne izgubi svoju samostalnost. U mojim bi očima ovaj postupak bio poželjen.