Iva Ivić
V.
Turizam je jedan od najširenijih društvenih fenomena u suvremenom svijetu. Jedno je središte ljetnog turizma u Europi Jadran. Ta pojava i uključuje Hrvatsku. Međutim, postavlja se pitanje je li turizam kao odgovor na ljudske potrebe za odmorom, avanturom i druženjem samo pozitivan ili je riječ o medalji koja ima dvije strane: pozitivnu i negativnu.
Ovaj će tekst argumentirati pozitivne i negativne čimbenice turizma s obzirom na gospodarski razvoj, kulturnu baštinu i prirodnu okolinu u turističkoj zemlji. Primjerom treba služiti Hrvatska.
Bez sumnje ima turizam pozitivan utjecaj na gospodarski razvoj Hrvatske i stavlja lokalnim ljudima izvor novca. Turisti iz drugih zemalja poput Italije, Austrije i Njemačke ljetuju na hrvatskoj obali, doprinose potrošnji donoseći devize sa sobom. Cijene se podižu, a turisti su spremljeni platiti ih. Problem nazire kada se usmjerava na lokalno stanovništvo. Dobar je primjer za to Dubrovnik. Cijene su proizvoda i nekretnina tako visoke da je stanovnicima Dubrovnika skoro nemoguće živjeti u svojem gradu. Autohtonim se ljudima koji su odraz grada i stvaraju njegov život i imidž nametne da presele izvan grada. U tom nizu uzroka slijedi kulturna baština. U slučaju Dubrovnika problem nije u tome da se ruši stara arhitektura već u tome da Dubrovnik izgubi svoj identitet zbog nedostatka lokalnih ljudi. Više ili manje opredjeljuje o tom gradu koji je većinom turista prototip Hrvatske šaka menedžara koji ga sveviše približuju stranim vrijednostima. Misleći na Dubrovnik, stanovnici nemaju više predodžbu o jednom autentičnom gradu nego vide Stradun punjen štandovima gdje se može kupiti svakakva vrsta suvenira i u čijim se kafićima nude pića za zapadne cijene. Njihove misle neće obići velike brodove koji su se zaustavili u zaljevu pred gradom. Očigledno je da onečiste more. Radi poplave turista je potrošnja električne energije i vode veća. Vidi se da turizam nema pozitivan utjecaj na prirodnu okolinu.
Sve u svemu nogu potvrditi da suvremeni turizam predstavlja malo prednosti,