Elijahova stolica Igora Štiksa
Prikaz društva u književnom
djelu
Idejni sloj djela
Što je kritika pisala o djelu
Vlastito mišljenje o djelu
Knjiga Elijahova stolica Igora Štiksa, izdana 2006. godine, portretira život u opsadnom Sarajevu za ljeta 1992. Autor opisuje ozbiljnost rata i njegove smrtonosne posljedice u cijeloj blizini: Vojske Republike Srpske (VRS) opkoljavaju grad, snajperi vrebaju svoje žrtve, bombe padaju i sruše zgrade, ozljeđuju i ubijaju ljude - stanovnike, prolaznike i reportere - te se čuje pucanje s bojišta izvan grada. Dozvoljavajući vremenske skokove, Štiks se povremeno udalji s opsade Sarajeva i premješta čitatelja za kontrast u mirni, ljetni Beč 1992. i 1996. kao i u Pariz. U svojoj knjizi Štiks bez iznimke usmjerava na intelektualan milje: Radi svojeg pozivanja svi su likovi načitani i znaju više jezika o čemu svjedoči između ostalog i činjenica da svako kućanstvo koje se pojavlja u knjizi, raspolaže svojom bibliotekom. U svojim se knjigama Richard Richter, kao u 1942. godini rođen Austrijanac, bavio holokaustom, pitanjem krivnje za zločine u nacističnoj Njemačkoj i Austriji te samopoimanjem poratne generacije. Odvojio se u njima s mržnjom i prezirom od roditelja ratne generacije koje smatra krivim za proganjanje Židova. Međutim, što se tiče slici o sebi, Richard Richter gubi tlo pod nogama nakon otkrića da je njegov otac bio Židov, da nije bio zločinitelj nego žrtva. Čini mi se da se u romanu spoje niti između zločina u Drugom svjetskom ratu i zločina u opkoljenom Sarajevu koje priopćavaju pesimističan pogled u budućnost s porukom da se zločin nikada neće zaustaviti. Uslijed toga knjiga koja je površno situativno vezana uz Sarajevo, se usvoji atribut da uvijek bude aktualna. Isto tako stavlja se pitanje o moći medija na koju čitatelj nailazi zbog Richardovog posla kao novinara u Sarajevu. Nazire da novine, televizija i radio mogu iskriviti sliku o određenoj krizi izostavljajući ili pretjerujući činjenice opskrbljene iz krizne regije.
U knjizi se miješaju fiktivne osobe s osobama iz jave. Na osnovi toga pojavlja se tadašnji francuski predsjednik FrançoisMitterand koji svojim neuspješnim posjetom u Sarajevu ljeti 1992. ruši Sarajlijima posljednje nade za rješenjem i svršetkom uzbune. Isto tako riječ je o MaxuFrischu kojeg Richard Richter svojim prijateljima u Sarajevu uvodi kao starog poznanika. Predstava njegovog djela Homofaberupozorava na to da Richard Richter neće podnositi zategnutost između razuma i nagona te da će podleći svojih osjećaja za Almu Filipović i pasti u incest poput Frischovog glavnog lika.
Sa sigurnošću možemo utvrditi da Igor Štiks nije odabirao mjesta zbivanja u svojoj knjizi slučajno. Beč je uvijek bio granica između Zapada i Istoka te središte mnogih različitih etnija što je urokovala između ostalog i Austro-Ugarska Monarhija kojoj je uostalom i pripadalo Sarajevo. Nakon povratka iz Sarajeva u Beč Richard Richter stanuje i piše svoj rukopis u jednom hotelu na Naschmarktu, dnevnoj tržnici na kojoj ljudi različitih naroda nude svoje proizvode. Poznata je po tome da ljudi iz bivše Jugoslavije tamo prodaju svoje autohtone specijalitete. Beč im nudi utočište kao i Richardu nakon njegovog osobnog rata u Sarajevu. Došli su tamo i nosili dušu svog rodnog kraja sa sobom koji je nakon rata izgubio svoje posebno svojstvo i nije više isti kao prije rata. Što se tiče Berggassea 17 u kojoj su stanovali Paula i Ingrid Müllertenjihov sin odnosno nećak Richard Richter, treba se navesti da je Sigmund Freud živio u zgradi pored te adrese, u Berggasseu 19, prije nego što je 1938. emigrirao u London. S jedne strane ta činjenica upozorava na Richardovžidovski identitet, s druge strane na psihičku bolest i komunikacijski problem u obitelji Mülleru odnosno Richteru. Pariz igra sličnu ulogu. U devetdestim je godinama bio središte francuskog predsjednika Mitteranda koji je, kao gore navedeno, uzeo Sarajlijima sve nade nakon pregovora u Sarajevu koji nije vodio do nikakvog umirenja. Jednako počinje Richardov propast u Parizu, a Alma pogine u nesreći između Pariza i Normandije.
Štiksova je knjiga Elijahova stolica počašćena dobrom kritikom, neki su kritičari čak afirmativno izrazili da je riječ o najboljem proznom djelu 2006. godine. Prema njima Štiks “maestralno spaja intimnu dramu s bezvremenim pitanjima [...] te progovara ne samo o osobnoj tragediji već i o tragediji grada, naroda, kontinenta...” (Fraktura. www.fraktura.hr, pregeld 25.05.2014.). Roman “je jedna od malobrojnih knjiga koji se snažno urezuju u pamćenje i kojoj se treba vraćati.” (op. cit., pregeld 25.05.2014.)
Toplo bismo preporučile knjigu Elijahova stolica svakome zainteresiranom za Sarajevo, njegovu povijest za vrijeme opsade u devetdestim godinama i za pitanja o ljubavi i krivnji. Roman će svakako sviđati svakome koji je već pratio Frischovo djelo Homofabers interesom. Imamo dojam da je knjiga vrlo složena radi čega bi ponovno čitanje svakako omogućilo dublje shvaćanje romana. Iako su nam neki odlomci bili preotegnuti, uživali smo o toj knjizi koja je od početka napeta.