Bajkoviti život jedne princeze? - Biografija Grace Kelly
Četrnaesti je rujan 1982. bio tužan dan za grad državu Monako. GraciaPatriciaGrimaldi, monegaška princeza koja je postala poznata pod svojim građanskim imenom Grace Kelly kao američka glumica, umrla je posljedicama tragične automobilske nesreće u dobi 52 godine. Radi moždanog udara je u oštrom zavoju na povratnoj vožnji s obiteljske vikendice RocAgel u Monako izgubila kontrolu nad autom i skrenula je s ulice. S njom se u autu vozila i njezina najmlađa kći Stéphanie koja je preživjela nesreću. Grace Kelly, naprotiv, koja je pala u komu liječnici nisu mogli spasiti.
Tko je bila ta karizmatična žena koja je svojom ranom smrću ostavila veliku prazninu za sobom? Na prvi se pogled čita njezin život kao bajka o uglednoj glumici koja je postala princeza. Međutim, izašlo je u javnost da je Grace Kelly proživjela i krize koje je znala prikriti svojom ljupkošću, čašću i velikodušnošću. Sigurno je da cijeli njezin narav još danas začara ljude u cijelom svijetu.
Grace PatriciaKelly je rođena u Philadelphiji 12. studenog 1929. kao treće od ukupno četvero djece irskih useljenika JohnaBrendanaKellya, imenovanog Jacka, i njegove žene MargaretKatherine Majer. JackKelly si ispunio svoj američki san obilježavajući karijeru od zidara do građevinskog poduzetnika. Iako je Grace odrasla u imućnim uvjetima, njezini je roditelji nisu razmazili, nego su je vodili strogom rukom. Premda je JackKellystegao veliko bogatstvo, društveno mu je priznanje bilo zabranjeno. Kao veslač koji je težio za slavom zahtijevao je od svoje djece isti sportski najveći učin. Grace, naprotiv, osjetljiva, malena i nježna, razočarala je iščekivanja svog oca. Grace je bila “anti-Kelly” u njegovim očima, drugom riječju bila je crna ovca u obitelji. Za razliku od svih svojih drugih obiteljskih članova Grace je pokazala već u mladim godinama interes i nadarenost za glumu. Već je tada donijela odluku da želi postati glumica. Nakon završetka katoličke gimnazije u kojoj je više puta dokazivala svoj umjetnički talent Grace se protiv volje svojih roditelja preselila u New York gdje je počela studij na renomiranom American AcademyofDramaticArts. Htjela je samoj sebi, cijelom svijetu i pogotovo svojem ocu pokazati da može uspjeti. Na studiju je između ostalog intenzivno poboljšala svoje govorenje. Odviknula se svoj philadelphiski naglasak i posvojila je skoro savršen britanski izgovor. Pored studija Grace je prihvatila niz reklamnih poslova kako bi rano stajala na vlastitim nogama. Istim se porezom javila po prvi put u javnosti i potvrdila je da može biti promjenljiva. Nakon što je uspješno diplomirala na American AcademyofDramaticArts, debitirala je u Broadway kazalištu djelom Otac (Fadren) Augusta Strindberga. Inscenacija je zabilježila samo trijezan uspjeh pa se obustavila. 1951. je Grace utjelovila prvu veću filmsku ulogu u vesternu Točno u podne (HighNoon) režisera FredaZinnemanna na strani GaryaCoopera. Slijedila je uloga u filmu Mogambo (Mogambo) koji je bio nominiran za dva Oscara. Valjda je više od glasine da je Grace imala afere sa svojim muškim glumačkim partnerima. Stariji su je poznati muškarci, često oženjeni, prihvačili. Njezine su ljubavne veze bile prvorazredne i nisu završile na platnu. Kaže se da je ljubakala npr. s Clarkom Gableom s kojim je glumila u filmu Mogambo te RayomMillandom koji je glumio glavnu ulogu pored Grace Kelly 1954. u Hitchcockovom remek-djelu Nazovi M radi umorstva (Dial M for Murder). Grace je postala Hitchcockova junakinja, a Hitchcock za Grace majstor. Hitchcock ju je postavila za glavnu žensku ulogu u svojim filmovima – Prozor u dvorište (RearWindow) 1954., a Drž'te lopova (To Catch a Thief) 1955. –, za plavog anđela koji zna biti istovremeno požar i led. Gledateljima su se sviđali izrazito njezini poljubci. Međutim, glumačka kvaliteta Grace još zna druge dimenzije. U filmu je Provincijalka (TheCountryGirl) iz 1954. godine glumila ženu alkoholičara. Njezina joj je glumačka sposobnost u tom filmu donijela Oscarza glavnu žensku ulogu. Njezin otac za čije se priznanje Grace još uvijek borila nije bio zaista impresioniran zbog kćerkine nagrade niti se ponosio Grace.
Grace je upoznala kneza Rainiera III od Monaka 6. svibnja 1955. u Monaku. Grace je boravila na Azurnoj obali povodom Filmskog festivala u Cannesuna kojem je predstavila film Provincijalka kao reprezentantica SAD-a. Francuski je časopis ParisMatch organizirao susret između Rainiera i Grace koji je trebao služiti naslovnom pričom idućeg izdanja časopisa. Nakon su svojeg upoznavanja Grace i Rainier ostali u kontaktu dopisivajući se. Na Božiću 1955. je Rainier zaprosio Gracinu ruku, a Grace je prihvatila. I Gracini su se katolički konzervativni roditelji koji su prije stalno našli dlaku u jajetu u vezi kćerkinih partnera po prvi put slagali s njezinom odlukom. Napokon je Grace dobila očevo priznanje koje je uvijek sanjala. Jedino je bila konfrontirana dvama problemima: prvo je trebala prekinuti dugogodišnju vezu s Olegom Cassinijem, a drugo je trebala urediti miraz. Rainier je zahtijevao dva miljunadollara kako bi se Grace mogla udati za njega. Neki vide razlog za taj visoki miraz u tome de je Monako bila siromašna kneževina. Neki čak tvrde da se Rainier oženio Grace kalkulacijom jer je njegovo mala nerazvijena zemlja bila u potrebi sjaja koji je Grace nosila sa sobom. Gracin je otac dao škrgućudi prvu polovicu miraza, a Grace drugu. U siječnju 1956. Grace je radila na svom zadnjem hollywoodskom filmu Visoko društvo (HighSociety) u kojem je glumila zajedno s BingomCrosbyom i Frankom Sinatrom. Pjesma True Love koju Grace i Bing Crosby pjevaju u filmu u duetu im je unijela zlatnu ploču.
Brodom MS ConstitutionGrace i američki su svati stigli u Monako. 18. je travnja 1956. bilo vjenčanje u monegaškom matičnom uredu, a 19. travnja 1956. u katedrali Monaka. Nikada prije nije medijsko pojavljivanje na jednoj svadbi bilo tako masivno kao tada. Grace se trebala naviknuti na svoj nov život kao princeza u Monaku nakon napornog vjenčanja i medenog mjeseca s Rainierom. Uvijek je htjela biti princeza, a nakon što je postala princeza, željela si da nikada nije išla taj korak. Dok je njezin muž radio, osjećala se sama i imala je sjetu za Hollywoodom. Još nije znala jezik zemlje, francuski, a nije imala nikoga s kim bi se mogla družiti. Rođenje je njezinog prvog djeteta donijelo novu sreću. Grace je rodila Caroline točno devet mjeseci i četiri dana nakon svoje svadbe. Rođenje je drugog djeteta, Alberta, 14. travnja 1958. razveselilo Grace i cijelu malu kneževinu. Rođenje je druge kćeri , Stéphanie, slijedilo 1. veljače 1965. Za razliku od svojega života kao zvijezdica na hollywoodskom nebu Grace se bavila u Monaku humanitarnošću i svečanim posvetama. To, smrt njezinog oca i dva pobačaja su potištili Grace toliko da se njezin muž umiješao namjerom da pomaže svojoj ženi pa je kontaktirao Hitchcocka koji tada radio na svojem djelu Marnie (1964.). Grace je bila savršena za glavnu ulogu u filmu koju je rado htjela glumiti. No stanovnici Monaka nisu htjeli da se njihova princeza vraća filmu niti da čak ljubi drugoga pred kamerom. Grace je odbila Hitchcockovu ponudu teška srca. Ali se nije mogla potpuno izbjegavati svoje ljubavi prema umjetnosti. Držila je čitanja, a bila je pripovjedačica u filmu TheChildrenofTheatre Street iz 1977. godine. Neki sumnjaju da su se Grace i Rainier vjenčali radi stvarne ljubavi. No je sigurno da su se u srednjim godinama svog života snašli u svojoj vezi unatoč različitih interesa.
Knez Rainer je na pokopu svoje žene rekao: “Bože, neću te pitati zašto si mi je uzeo, nego ću ti samo zahvaliti da si nam je dao.”