Autostereotypes of Croats

Stereotipi postoje svugdje na svijetu, u svakoj i o svakoj državi. Ima ih puno, neki su simpatični, a neki su uvrijedni. Ako ne govori o negativnim stereotipima, onda je riječ o predrasudama. Teško je odrediti koji su pozitivni, a koji negativni, jer to uvijek ovisi o osobnoj percepciji. Prema tome ne moraju biti točni, ali se često nalazi barem malo istine u njima. Prije nego što sam došla u Hrvatsku, imala sam i ja neke stereotipe o Hrvatima u svojoj glavi te moram priznati da su mnogi od njih baš točni, pogotovo kad se radi o obitelji, hrani i kućanstvu.

Što se Vegete tiče, ono što sam ja primjetila jest da je ne toliko ljudi u Hrvatskoj stavljaju u hranu, već Hrvati u dijaspori. Ali Cedevitu i Čokolino svaka obitelj obavezno ima kod kuće. Međutim, jaka o rijetka pojava u Hrvatskoj su vegetarijanci. Jedina iznimka koju sam vidjela jest prijateljev tata. Osim njega svi moji prijatelji i poznanici obožavaju meso. Kad idem u goste na ručak i kažem da bih manje mesa, a više povrća, gledaju me kao da sam izvanzemaljac i bez obzira na to što želim, ipak mi stavljaju puno mesa na tanjur. No, ja to ne smatram bezobraznim, nego mislim da je to baš simpatično jer znam da se samo brine za mene te ne žele da budem gladna. Jedino što me malo živcira jest kad ja nešto skuham pa bez stida pitaju: " zar nema mesa? Jesi zaboravila na to?" Ali dobro… Uglavnom su mi sve ove te stvari simpatičnie i jako slične kao u Austriji. Pogotovo to da djeca ne smiju izaći iz kuće s mokrom kosom, itd. Mislim da nikakva majka do ne dopusti, nigdje.

Sve u svemu nema puno loših stereotipa o Hrvatima, barem se meni čini tako. Jedini ljudi koji loše i ružno govore o Hrvatima, to su Hrvati često i vidim da loši stereotipi Hrvatima služe kao izgovor za sve: "Takvi smo mi Balkanci, ne možemo protiv toga." To stvarno ne volim jer mislim da je Hrvatska prelijepa zemlja te Hrvati puni potencijala i to treba i reprezentirati.