Memories and me

Jedan Događaj Iz Mojeg Djetinstva

Kad ja sam bio dijete, moj brat i ja imali smo dadilju se zove Ana. Ana je imala vrtić u svojem domu, i moji roditelji imali su prijatelje s djecama u njezin vrtić, također. Ovaj vrtić je bio jako lijep, s velikim vrtom i s punim igrama, i Ana je bila ljubazna. Jedan dan covjek je zvao moju Mamu. Poslije ovaj razgovor, moja mama je rekla mene i mojeg brata da mi nećemo ići na vrtić za kratke vremene, jer Ana je bolesna i ima problem s svojem srcom. Nekoliko tjedni kasnije, moja mama je rekla nas da Ana je imala kirurgiju i je osjećala bolje, i da možda poslije nekoliko mjeseci mi ćemo ići u vrtić opet. Mi smo bili sretni. Poslije dva dane, netko je zvao našeg roditelje i je rekao da Ana je mrtva. Kad ona je rekla mene i mojeg brata, ja sam plakao puno, ali moj brat nije plakao. Išli smo u njezin pogreb, i ja pamtim da ovo je bilo čudno vidjeti mojeg prijatelje nose svečanu odjecu. Moj tata je dizao mene pa mogao sam vidjeti nju u njezinom lijesu. Ona je nosila bijelu i lijepu spavaćicu, i ona je imala male anđela na svojem ramenu. Pamtim da mislio sam da ona je izgledala lijepu i mirnu. Imao sam sedam godine i ovo je bio moj prvi put da vidio sam mrtve tijelo. Osjećao sam bolje, ali ako vidio sam tijel u lijesu danas, mislim da ja neću osjećati bolje, ne znam zašto.