Samuel Beckett
Ivo Ivić, stupanj 2A, 4. esej
Samuel Beckett, rođen u Dublinu u Irskoj 13. travnja 1906., bio je romanopisac, dramatičar, pjesnik i dramski režiser. Jedan je od najpoznatijih irskih pisaca i dobio je Nobelovu nagradu za književnost u 1969. On je i moj najdraži umjetnik.
Beckettova obitelj bila je prilično bogata i pohađao je sveučilište Trinity College Dublin. Diplomirao je franscuski, talijanski i engleski u 1927. Poslije fakulteta zaposlio se kao profesor književnosti u Belfastu, Dublinu i Parizu. Dok je bio u Parizu, upoznao se s Jamesom Joyceom. Joyce je utjecao na njega i to je jasno na Beckettovim ranim radovima.
Prije početka Drugog svjetskog rata iselio se u Pariz. Osim čestih posjeta u Dublin, stanovao je tamo ostatak života. Tijekom rata bio je član francuskog pokreta otpora. Zbog toga nagrađen je medaljama „Croix de guerre" i „Medaille de la Resistance".
Poslije je rata Beckett doživio umjetnički preobražaj: odrekao se maksimalističkog stila Joycea i umjesto toga se koncentrirao na jednostavniji minimalistički način izražavanja. Odlučio je i pisati pretežno na francuskom.
Nakon toga Beckett je napisao svoje najpoznatije i najcjenjenije radove: drame „Waiting for Godot", „Endgame" i „Krapp's Last Tape" te trilogiju romana „Molloy", „Malone Dies" i „The Unnameable". Svi osim jednog napisani su na francuskom.
Prvi put kad sam išao na predstavu Beckettove drame, bio sam sa svojim ocem. Bila je to ljubav na prvi pogled. Otada sam pročitao većinu njegovih radova i pogledao skoro sve njegove drame. Jako su mi zanimljive teme i ideje kojim se bavio. Nadam se da ću jedan dan moći gledati Beckettovu dramu na hrvatskom.