Grozna navika nazvana kašnjenje
Ljudi imaju različite motivacije za kašnjenje. Neki se ne žele žuriti iz sebičnih razloga. Ponekad im je lakše kasniti zato što na taj način imaju više vremena da se pripreme. Također je moguće da im se sviđa da ih drugi čekaju. Čekanje pruži ovim sebičnim ljudima osjećaj važnosti jer u ime njih si drugi na neki način smetaju. Neki ne mogu svladati teškoće zbog loše organizacijeili preopterećenosti obavezama. Užurbanost današnjeg svijeta kašnjenje čini sve češćom pojavom.
U suvremenom razdoblju postoje viče mogućnosti nego ikad i dalje rastu. Ljudi su opterećeni odgovornostima i rastresenostima. Moderno je društvo opsjednuto priznanjem. Na društvenim mrežama smo svi zvijezde vlastitog cyber-svijeta. Gomile ljudi se prijave na reality šouove da ih drugi vide. Kašnjenje je učinak preopterećenosti i pretjeranog individualizma danas. Međutim, zastupljenost kašnjenja povezana je s kulturom društva u kojem se događa. Prema stereotipima su Njemci i Japanci najpunktualniji dok Španjolci i druge romanske narode najčešće kasne u Europi.
U Sad-u je vrijeme novac. Ljudi koji kasne ne poštuju svoje kolege i poslodavca, da ne spominjemo kupce. Kašnjenje je dakle nedostatak profesionalizma. U neformalnim situacijam potpuno je drugačije. Ljudi ( pogotovo žene ) „otmjeno“ kasne jer oni koji se zabave ne bi trebali bit podvrgnuti pritisku. Punktalnost u tim situacijama može znači da je netko presusretljiv i da nije opušten među prijateljima i poznancima. Kao u Hrvatskoj, kašnjenje više od petnaest minuta se uglavnom tolerira. Ova popustljivost međutim se ne odnosi na tečajeve na sveučilištu; u SAD-u ne postoji akademska četvrt jer je akademska sredina dio profesionalnog svijeta. Smatram Amerikance punktalnijim od Hrvata.
Skoro sva moja iskustvas kašnjenjem ima neke veze s mojim bratom. Ova je sklonost kašnjenju u njegovom slučaju naročito grozna, što je istina za sve više ljudi danas. Moramo se svi boriti protiv one navike da bismo mogli više postići i na taj način više uživati u životu.