Dan svih svetih i poduzetništvo
Rituali u vezi s pokojnicima odvoje životinje koje posjeduju više kognitivne funkcije od ostalih. Osim ljudskih bića, čimpanze i slonovi pokapaju svoje pokojnike. U našim društvima, grobovi postanu ljudima mjesta sjećanja na kojima se može razmišljati o mrtvima koji su tamo pokopani, zato su redoviti obilasci groblja česti u različitim kulturama. Ljudi čiste i ukrašavaju grobove u nadi da posljednja počivališta svojih najmilijih ostaju dostojna onih koji su navodno na ljepšem mjestu. U stvari su mrtvi mrtvi, otišli na onaj svijet, nikad više se ne vide, barem ne na način na koji su postojali kad su bili živi. Grobovi i slična mjesta su, dakle, za žive, usprkos određenim vjerskim uvjerenjima koja su oprečna tome. Grobovi nama su, jednom riječju, sveti.
U Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama, ljudi obilaze groblja na Dan svih svetih. U užurbanom suvremenom životu punom jurnjave, komercijalizacija usluga povezanih s mrtvima dostigla je nove visine, pogotovo za ovu svetkovinu. Ono što je nekad bilo intiman i privatan ritual obnavljanja uspomene na pokojnike danas je nekima smetnja. Barem tako misli nekoliko poduzetnika. Primjerice, poduzeće ˝Vječna suza˝ nudi usluge čišćenja i uređivanja grobnica ljudima koji nemaju dovoljno vremena za to. Pažljivo biraju riječi kojima opišu svoje usluge u jedan od svojih oglasa. Potencijalni kupci nisu nepristojni prema svojim pokojnicima, nego jednostavno trebaju pomoć. Slično je uslugama profesionalnih ožalošćenih. Na kraju krajeva obilazak groblja i slični događaji su za žive, budući da su oni koji su preminuli našli svoj mir. Ako čovjek ne može tugovati kako treba, uzalud bi trošio novac na kakve usluge.
U Americi, sjećanja na pokojnike je nešto vrlo privatno i nemamo određene običaje vezane uz to. Volio bih misliti da kad budem umro moji najmiliji neće obnavljati uspomene na mene iz obaveze, već iz ljubavi. S druge strane, nije važno da to rade jer je život, uostalom, za žive.