CroLTeC

Main Menu


Powered by <TEI:TOK>
Maarten Janssen, 2014-

eng009144_3A_12

Topic of student's own choice


Javascript seems to be turned off, or there was a communication error. Turn on Javascript for more display options.

   

Ganga

Ganga je tradicionalna narodna pjesma, višeglasna, slična je ojkanju, jedino nema potresanja glasom a nije nužan slog "oj". Izvorno dolazi iz Imotske krajine i nalazi se u zapadnoj Hercegovini, Lika, Karlovac i zapadnoj Crnoj Gori. Melodija je disonantan. Istovremeno se pjevaju note na pola koraka udaljenosti. Ta disonancija je najsnažnija i proizvodi oštar zvuk. Na taj način, može se to čuti u daljini. Čobani su koristili tu disonanciju da bi komunicirali u dolinama. Zato se češće čuje ganga ljeti nego zimi. Ganga ima jednostavnu melodiju i pjeva se snažno. Svaki stih ima deset slogova, kao u običnim hrvatskim narodnim pjesama. I muške i ženske skupine pjevaju gangu. Ganga je zaštićena kulturna baština od strane Hrvatskog Ministarstva kulture. Nastala je oko 1900. Tadašnju mladu su stvorili gangu u starohrvatskoj župi Imoti (današnjoj Imotskoj krajini i zapadnoj Hercegovini). Ova regija ima bogatu usmenu književnost koja se prenosi od naraštaja do naraštaja. Ganga se širila u druga područja zato što je bila (prema mladima) zanimljivi oblik tradicionalnog pjevanja. Širila se kad su mladi išli sa stokom na ispašu u planine, kad su se preselili i tijekom druženja s drugim mladima. Ganga je razviijala unatoč ratovima. Svaki je naraštaj nešto dodao. Bila je najpopularnija oko 1950. Tradicionalana je dvopjev (duet) s jedni vodećim glasom. Ostali koji prate vodeći glas zovu se gangaši i "gangati" je glagol koji označava vokalnu pratnju u gangi. Vodeći glas pjeva riječi i započinje pjesmu. U međuvremenu ostali gangaju, što znači da pjevaju samoglasnike "e" i "o" u pratnji. Danas ima sve manje i manje vrste gange. U prošlosti je svako selo imalo vlastitu gangu. Uglavnom je poruka gange o svakodnevnom životu, većinom o ljubavi. Danas ljudi pjevaju o domovinskom ratu gangom. Može se vidjeti suvremena predodžba gange u filmu Sonja i bik. U filmu glavni lik mora uvjeriti reporterku da ga dopusti ući u svoj stan da razgovaraju o onome što je rekla na televiziji. Kad ona odbije, on zamoli pjevajući gangu. Kad drugi susjedi to čuju, pridruže se gangi. Režiser je stavio ovu scenu u filmu da pokaže stereotipe povezane uz gangu. Muškarac iz sela zamoli gangom i Zagrepčanka odustane jer ganga gnjavi sofisticirane Zagrepčane. Također se čuje način na koji se dan danas koristi gangu u improvizaciji. Ne mora se imati određeni tekst, nego ljudi mogu, kao u filmu, se spontano izraziti gangom. Ponovno se može vidjeti dihotomija između gradskog i seoskog kad su drugi likovi na borbi s bikovima, druga seljačka nerafinirana navika. Tek nakon pjevači pjevaju gangu na borbi, drugi, stariji seljak pita drugu lijepu Zagrepčanku je li ona udana. Ona odgovori zagrebačko, dakle sofisticirano: "kaj te briga". Takav stav postoji i u stvarnom zagrebačkom društvu. Kad sam spomenuo da me zanima ganga, većina mojih prijatelja u Zagrebu mi je objasnila da je ganga seljačina i ružna. Iako nije najljepši žanr hrvatske tradicionalne pjesme, mislim da ima svoju umjetničku vrijednos. Samo određene vrste narodne pjesme, kao što je klapa, ostaju popularne među mladima danas. Na plakatima u studentskim domovima u Zagrebu piše da se traže novi članovi za klape. Međutim, samo sam vidio jedanput plakat u vezis gangom, kad studenti su postavili smiješan video na Youtubeu, sličan postojećem videu "Ganga style" o flashmob-u u Zagrebu koji je plesao uz gangu. Stoga je ganga uglavnom predmet šale danas. Izabrao sam temu o gangi jer sam je često čuo od malih noga u hrvatskoj zajednici grada New Yorka. Kod istraživanja o gangi, shvatio sam da je ganga koja sam čuo sličnija gangom koja je u filmu Sonja i bik, u kojem pjevači improviziraju kad pjevaju gangu.


Download text