People with special needs

Sedmi esej 18. svibnja 2014. Peterovo obrazovanje Moj brat Peter i ja smo počeli školovanje zajedno s jedan godina. Kao dvojajčeni blizanzci, rodili smo se pod istim uvjetima: tri mjeseca prerano i s potencijalnim teškoćama. Liječnici su se odlučili griješiti na strani oprezom i su preporučavali da idemo u školu što prije. Za razliku od Petera, moja kondicija je slaba i mogao sam prevladiti svoj hendikep rano. Po mom mišljenju, sustav obrazovanja je izdao mojeg brata zato što njegove posebne potrebe su bile vidljivije i on je nažalost pretrpio neuspjeh zbog pokušaja da se olakša njegov život. U prvom razredu, prvi put smo morali pisati domaću zadaću redovito. Nitko od nas bili su baš odgovorni, i naša majka se trudila da sve dovršimo. Međutim, postajala jedna razlika između mojeg brata i mene: on nije mogao samostalno hodati i prema edukativnom osoblju, trebalo bi napraviti ustupke u njegovom slučaju. Budući da Peter se sakrio u WC-u da izbjegava učenje doma, rekao je učiteljici, bez konteksta, da ne smije biti u WC-u kad piše zadaću. Na hitnom sastanku sa školom, naša majka je saznala da ne smije tražiti od Petera da napiše svu zadaću, jer ima posebne potrebe. Ako to ipak učini, ići će u zatvor jer je zabrana WC-a oblik zlostavljanja djece. Od tog trenutka do sada, Peter se ne drži odgovornim ni za što. Na fakultetu, Peter nema rokova jer pronalazi isprike koje su vezane uz njegov hendikep. On se ne vidi kao svi drugi ljudi jer sustav ne vidi ga tako. Još uvijek nije završio bachelor.