Potrošačko društvo i moderne ovisnosti
U Zagrebu danas imamo jako lijepi sunčani dan. Prostor je otvoren i kroz prostora vidim ulicu. Mnogo ljudi šetaju po ulici. Oni se smiju. Nose oni odjeća kao je ljeto. Nema jednog oblaka na nebu. Prekasno je.
Vidim isto moje susjedove stanove. Naši stani su blizu i ponekad gledam njihove stvare. Imaju stolice, stolove, metle, boce i vrečice na balkonima. Ali oni nisu za korišćenje; sve je u kvaru. Zašto oni ne koriste svoje balkone za odmaranje? Samo za smeću?
U mojem stanu, kaos vlada. Ovaj tjedan, mi smo se preselila. Svugdje su kutije, odjeća, obuća, papiri, kabeli, dijelovi računala. Bože moje! Puno raditi! Ali smo sretne. Konačno, nakon jedan i pola godine, imamo sve što imamo u cijelom svijetu. Sve je kaotične, ali sve je naše.
Ljudi na ulici imaju osmijese. Susjedi imaju stare stvare. Sve to je kaos. Mi sve imamo svoj kaos.
Imati svoj kaos je biti bogat.