Vjerovali ili ne
Ne mogu to vjerovati, ali to je zadnji esej za zimski semestar! Hvala bogovima.
Možda vi ne znate zašto mrzim pisati esejove za Croaticum. Dopustite mi da objasnim.
U glavnom, volim pisati esejove. To radim svaki tjedan. Naravno, na engleskom. Pisala sam esejove za sebe, za druge web stranice, za posao, za faks. Pisala sam esejove o znanosti, povijesti, glazbi.
Ali svaki put, kad sam počela pisati esej za Croaticum, postala sam jako ljuta. U našem udžbeniku je mnogi laži, stereotipi i netočni podatci. Od nas se očekuje da učimo ove laže! Mnoge stvare što mi 'učimo' su krive, apsolutno u krivu.
Ne govorim o gramatici. Naravno, Croaticum je najbolja škola za učenje hrvatskog jezika, okoliš, sport, društvo, i hrvatske gramatike, povijesti i prava. Ali za mene, predmeti kao što — je li bolje voziti autom ili autobusom? Hoće li aktivizam promjeniti svijet? Što mislite o arhitecturi? — i tako dalje, za mene to nisu za odrasle! To je za srednju školu! Ako želim debatirati o nešto, ja ću ići u bar, piti pivo i sresti neki starace! Ne na tečaj!
Mislim da skoro imam dosta riječi za svoji zadnji esej. Nadam se da vi ste uživali moje mrzovoljane esejove. Nemrembilivit ako vi ste uživali! A to je točno.