Put Svetog Jakova
Put Svetog Jakova ima puno imena, na engleskom je „The way of Saint James", na francuskom je „Le Chemin de Saint Jacques", na baskijskom „Donejakue Bidea", a najčešće je na španjolskom „Camino de Santiago".
Put Svetog Jakova je najpoznatije hodočašće u Europi.
Prošle godine 216000 (dvjesto šesnaest tisuća) ljudi je hodalo Put Svetog Jakova.
Hodočašće ima puno staza.
Najpopularnija polazna točka je u Francuskoj od Saint-Jean-Pied-de-Porta prema Santiagu de Compostela u Španjolskoj.
To je oko 800 kilometara i zove se „Francuski put".
Često ljudi pješače oko 30 kilometara po danu na mjesec kad pješače ovim putem.
Svaki čovjek je različit, hodočasnici su svih godina i imaju različite sposobnosti.
Hodočasnici koji pješače, hodaju od 5 do 40 kilometara po danu.
Hodočasnici koji se voze biciklom, voze od 20 do 100 kilometara po danu.
Sveti Jakov je bio jedan od apostola od bebe Isusa.
On je ubijen odrubljenjem glave u Jeruzalemu u 44.-oj god. n. e. (četrdesetčetvrtoj godini naše ere) i legenda je da je doveden s brodom do sjeverne Španjolske i sahranili su ga u gradu Santiago de Compostela.
Od tada ljudi iz cijelog svijeta hodočaste prema Santiagu za religiju, putovanje, sport ili da bi bili u prirodi bez elektronike.
Hodočasnici pješače, voze se biciklom ili jašu konje.
Put Svetog Jakova je dobro označen. Po cijelom putu su žute strelice i jakopove kapice(školjke) koje su simbol koji vodi hodočasnike prema Santiagu.
Također hodočasnicima se sviđa nositi jakopove kapice, kao ogrlicu, kao zakrpu ili koristiti ih kao tanjur ili čašu.
Za smještaj, hodočasnici mogu ostati u hostelu koji se zove „albergue", ako imaju posebnu putovnicu od Puta Svetog Jakova zove se „credencial" i svaku noć dobe pečat za praćenje svojeg putovanja.
Neki „albergues" su od Crkve, općine ili privatni.
„Albergues" mogu koštati od 6 do 20 eura ako su privatni ili od općine, ili ako su od Crkve primaju donacije ili su besplatni.
Hodočasnici smiju spavati samo jednu noć te trebaju otići do 8 sati i nastaviti svoje hodočašće prema Santiagu, osim ako su bolesni.
Svako selo prema Santiagu ima „albergue" ali samo su neki otvoreni cijele godine.
„Albergue" često ima više kreveta po sobi, zajedničku kuhinju i kupaonicu i ponekad mjesto za oprati odjeću.
Ako bi hodočasnici željeli dobiti potvrdu da su završili Put Svetog Jakova koja se zove „Compostela" oni moraju pješačiti najmanje 100 kilometara ili se voziti najmanje 200 kilometara s bicilklom.
Također hodočasnici moraju imati „credencial" s pečatima i izjaviti da je hodočašće bilo zbog religije, religije i ostalo ili samo ostalo, zato što su religijska i ne religijska potvrda različite, ali obje su na latinskom jeziku.
1993. god. (tisuću devetsto devedest treće godine) Put Svetog Jakova postao je UNESCO-va Svjetska kulturna baština.
Ljudi iz više od 100 zemalja hodočaste Put Svetog Jakova svake godine.
Hodočasnici ne trebaju putovati od početka do kraja cijeli put, ako žele oni mogu putovati malo po malo, otići s putovanja i onda vratiti se mnogo godina kasnije, a čak se mogu vratiti svake godine i nastaviti još ma1o.
Proračun po danu je oko 20 do 30 eura, ali to je različito od čovjeka do čovjeka.
Treba još novaca za let i javni prijevoz od polazne do završne točke.
Također treba oprema za put kao: cipele za planinarenje, prikladna odjeća za zimu ili ljeto, boca za vodu, ruksak, smartfon s korisnim aplikacijama kao npr.
Google maps, i španjolsku SIM karticu za zvati „aIbergue".
Hodočasnici mogu početi Put Svetog Jakova odakle žive, neki ljudi pješače iz cijele Europe.
Neki popularni putovi su „Portugalski put" koji počinje u Lisbonu ili u Portu.
Od Lisbona do Santiaga je 610 kilometara, a od Porta je 227 kilometara kroz Galiciju.
Druga opcija je „Sjeveni put" uz obalu.
Početak je u San Sebastianu kroz Bilbao i Baskiju, Asturias i Galiciju.
Francuski put prolazi kroz raznolike krajolike, također vrijeme kroz godinu je različito.
Na početku su francuske visoke planine Pirineji koje imaju puno šuma i zelene prerije.
Zatim regije Navarra i Rioja(Rioha) koje su brežuljkaste i imaju puno vinograda.
Interesantan grad je Pamplona u kojem je utrka s bikovima svake godine.
Sljedeća je regija Kastilja koja je jako ravna i ima polja suncokreta i žitarica.
Poslije je pokrajina Leon koja je opet brežuljkasta, zelena, s šumama i još vinograda.
Konačno dolazi Galicija koja ima puno šuma i još zelenih prerija.
Od svibnja do listopada je najpopularnije vrijeme za Put Svetog Jakova.
Vrijeme je vruće, suho i temperature mogu biti do 40 stupnjeva Celzijusovih po danu i hladno po noći.
Velika je gužva i hodočasnici se trebaju probuditi od 5 sati ujutro i onda požuriti prema sljedećem gradu i čekati u redu pa da mogu dobiti mjesto u sljedećem „albergue".
Ako i kad „albergue" je pun, hodočasnici moraju hodati do sljedećeg grada koji može biti još 5 do 10 kilometara dalje.
Zima je vrlo hladna za mnoge ljude, temperature mogu biti ispod 0 stupnjeva Celzijusovih, ima puno snijega, kiše i ponekad tuče.
Puno „albergue"-a, trgovina , kafića i neka sela su zatvorena po zimi.
Ali po zimi nema puno gužve kao po ljeti pa ne trebaju požuriti prema sljedećem gradu i čekati u redu, već hodočasnici mogu dulje spavati.
Također ne trebaju brinuti o dehidraciji i sunčanici koje mogu biti problem po ljeti.
Hodočasnici mogu uživati u miru u prirodi.