Potrošačko društvo i moderne ovisnosti
Nedavno sam pročitala esej spisatelja Paula Verhaege u komu je opisao situaciju moderne kapitalističke društvene odnose. Verhaege kaže da ako je zabrana u prošlim stolječima dominirala, u današnjem društvo se u mjestu zabrane raste sve više ideologia 'uživanje'.
Mislim da je potrošačka kultura i konzumerizam podržan na taj kapitalistički zahtjev da čovjek treba uživat, (ako slušamo Nike naprimjer – 'just do it') i da okoliš oko njega postoji da bi mu se poslužilo.
Zanimljivo je razmišljati kako zabrana šteti čovjeka i kako ga štiti. U borbi protiv zabrane moderan čovjek je dosta napredovao ali na drugu stranu, Verhaege trvrdi, nismo svatili da zabrana skriva fundamentalana istina da čovjek nikada nemože dobiti objekt svoju čežnju.
U današnju kapitalističku društvo, konsumerizam tvrdi da zapravo čovjek može se ispunit na temelju materialne stvari. Moderni konsumer vidi primjera sve oko sebi različite ljudi su ljepši, uspješniji i 'bolji' nego njega.
Te silne slike uspjeha gura čovjeka da je ovisan na vajnski pogled i prepoznavanja i treba se stalno usporedivat (na primjer na socialne medije kao Fejsbuk) s drugima da bi bio siguran de ne gubi u 'trku' medu ostalima. Na žalost lako je izgubit osjecaj zadovoljstvo o onome pto radiš i već imaš oko sebi u potrošačko društvo.
U sredinama gdje su osnovne potrebe – kruh na stol, krov pod glave itd – osigurane mislim da se treba razmišljati o izrazu 'biti bogat' van ekonomski profil. Za mene 'biti bogat' znaći da se čovjek drži što bliže svoju unutarnju čežnju, da se ne na zbunjenim naćin pokušava ispunit za prazne materialne stvari i da prepozna da 'ne imati' je ono što dalje gura čovjeka kroz život.
Da posudim stih od Hrvatski pjesnik Damir Pilko, biti bogat je 'kad spoznaš kako je ljepo nadati se/ čeznuti/ biti opijen onim koga nemaš.'