Skipping the queue line

Croaticum 23. ožujka

Čekanje i ulaženje preko reda: Jedna od najvećih malih muka suvremenog života

Otkako sam postala punoljetna, čini mi se da uvijek moram stajati u redu kako bih obavila nekakvu obavezu. Naravno da sam morala čekati kad sam bila mala, ali se uopće ne sjećam da je bilo toliko prigoda kad je to čekanje bilo obavezno. Čekala sam u lunaparku , na primjer , a uvijek je bila na kraju neka nagrada, naime zabava. Nasuprot tome, u odraslom životu najveća je nagrada samo malo olakšanja nakon što se riješim nekakvog birokratskog zahtjeva. A što onda? Idem u trgovinu po kruh, a čekam pola sata na blagajni za taj predmet, tako narušavajući bilo kakav mir koji sam dotad skupila. Činjenica je da nisam baš najstrpljivija osoba na svijetu i mrzim čekanje kao i svi drugi. Lako se mogu uzrujati dok čekam, pogotovo ako netko prođe preko reda. Međutim, dovoljno sam svjesna drugih ljudi da razumijem da sam dosta zdrava, pa mi nije fizički teško čekati u redu negdje. Prema načelu ravnopravnosti, možda bi neki ljudi rekli da bismo, ako smo svi ravnopravni, trebali svi imati ista prava dok čekamo, tj. da svi čekamo dok ne dođemo na red i to je to. Zapravo, ne vjerujem u takvu ravnopravnost koja ne uzima u obzir tuđe razine (in)validnosti. Prema načelu ravnopravnosti, svi trebamo imati pristup istim uslugama. Za ljude s određenim poteškoćama, ili mladu djecu, ili bilo koju posebnu potrebu, nije velika žrtva čekati još pet minuta u redu. Pored toga, trebamo se sjetiti da nisu sve invalidnosti vidljive; čak kad nam je dosta čekanja, ako netko zamoli prednost preko reda, bolje je pretpostaviti da imaju razlog zašto to zahtijevaju. Uz sve to, međutim, postoje neki načini na koje bi nam bilo lakše čekati milijun sati. Prvo, u supermarketima, bilo bi fantastično ako ima poseban red za ljude koji imaju manje od šest ili osam predmeta (ne znam zašto to ne postoji u Hrvatskoj, ali stvarno, to rijetko vidim). Ako je to nemoguće, onda napravite da svi ljudi čekaju u istom redu za sve blagajne, tako da ne moramo odlučiti (uglavnom, krivo) koji će se red micati najbrže. U drugim kontekstima, gdje ćemo možda morati dulje čekati, stavite uređaj za brojeve i čekaonicu, tako da barem ne trebamo stajati dok čekamo. Ljudi će biti puno bolje raspoloženi kad dođu na red, što će biti bolje i za ljude koji ih poslužuje.