CroLTeC

Main Menu


Powered by <TEI:TOK>
Maarten Janssen, 2014-

eng033155_3A_02

Customs and tradition in Croatia and other countries


Javascript seems to be turned off, or there was a communication error. Turn on Javascript for more display options.

Često mi je teško usporediti hrvatske uobičaje s uobičajima drugoe zemlje, naime Kanade, zato što još uvijek nemam jak dojam o tome što je, a kakva je ova takozvana Kanada. Još je gore da mi se ne sviđa općeniti o ljudima: kako mogu li ispričati nešto čak malo razumljido o miljun milijunima ljudi? Dakle ograničit ću se onome što se tiče moje obitelji i obitelji mojeg dečka, iako nisam uvjerena da to pokazuje što o tim zemljama.

Iako kažem da mi je teško ocjeniti razlike na općenitoj razini, velika i jasna razlika postoji između moje obitelji i Josipove obitelji, a ta se razlika uvelikom tiče religije. Kako možete pogoditi, moja obitelj nije najraligiozn najvjernija: članovi su moje obitelji, u najboljem (ili najgorem) slučaju prigodni vjernici, osim možda moje majke. U praksi to znači da su blagdani prigode za okupljanje i odmor i velike obroke, a samo Božić ima raligijozznu atmosferu, a čak to samo zato što je glazba bolja od onih groznih popularnih pjesama (ozbiljno, zZvončići na svakom jeziku...)

Za razliku od toga kršćanski se blagdani kod Josipa pojavljaju puno češće, i, za mene, nepredvidljivije. Prije 15. kolovoza nisam znala za Veliku Gospicu niti razmislila o tome uopće postoji li određeni blagdan za Božju majku (iako mi se čini dosta očito sad).

Da budem malo ozbiljnija, ta veća vjera kod Josipa nekad mi je bilo čak malo neugodno kad nisam se bila nisam spremila unaprijed. Na primjer jednom u studenom sam stigla na kolodvor u Dugo selao i odmah saznala da idemo na misu za obilježavanje prve godišnjice smrti Josipovog djeda. Što da radimo u takvim situacijama? Kod moje obitelji, smrt je osobno i dušno, ali ne vjerno pitanje. Rijetko idemo na groblje, ali to nije zato što ne razmišljamo ili ne sjećamo se svojih pokojnika, nego ih poštujemo kod kuće i u srcu.

Uglavn Na kraju čini mi se da većina moje nelagode proizlazi iz toga što se ne znam u ti ponašati u nekim tim situacijama pa bih radije odrekl izbjegla cijelo pitanje. Međutim, budući da je Josip ateist, a njegov je otac skoro postao svećenik, čak kod kuće vjern katoličke obitelji u Hrvatskoj ne postoji sjedinstvo jednastvo jedinstvo mišljenjea. Eunity?! gah


Download text