Croaticum
30. ožujka
Kratka i rasijana povijest knjižnica
Knjižnica, u suvremenom obliku, doživjela je puno promjena tijekom zadnjih 100 godina, kao što je doživjelo i cijelo društvo. Međutim, knjižnica nije nova ustanova. S primjerima kao što je Aleksandrijska knjižnica, lako je vidjeti da knjižnica, kao pojam, postoji već tisućljećima. Kako se, onda, promijenila tijekom godina i dostigla svoj suvremeni oblik, a koje promjene možemo predvidjeti ubuduće? U ovoj kratkoj povijesti knjižnice razmišljat ćemo o tim pitanjima, a nadam se da ćete pronaći novo poštovanje za knjižnice te usluge i resurse koje nam nude.
Počeci
Najraniji primjeri za koje danas znamo potječu oko 1200. pr. Kr. u Ugaritu, u onom što je današnja Sirija. Te su se rane knjižnice sastojale od diplomatskih tekstova i zbiraka poezije i drugih književnih oblika, a funkcionirale su kao pasivni arhivi. Prvom se sustavnom knjižnicom smatra Asurbanipalova knjižnica u Ninevehu. Ovo je kraljevska knjižnica koju je skupio Ašurbanipal, posljednji veliki kralj Novoasirskog carstva u sedmom stoljeću prije Krista.
Sigurno je najpoznatija antička knjižnica Aleksandrijska knjižnica, koja je bujala za vrijeme trećeg stoljeća prije Krista. Knjižnica se posvetila skupljanju znanja cijelog svijeta kao prastari Google ili Wikipedia. Većina se osoblja bavila prevođenjem i prepisivanjem djela na papirus. Za razliku od ranijih knjižnica, ta je knjižnica bila dostupna svim znanstvenicima (iako takvi znanstvenici vjerojatno nisu bili najuobičajeniji tip ljudi). U svakom slučaju Aleksandrijska knjižnica označava važan dio povijesti knjižnice.
Knjižnice u Europi
Nažalost, Srednji vijek nije vidio veliko napredovanje dostupnosti knjižnica, barem što se tiče većine prosječnih ljudi. Katolički su samostani imali glavne knjižnice u to vrijeme, a naravno da su ih uglavnom zanimala religiozna djela, npr. različita evanđelja, primjerci Starog Zavjeta na različitim jezicima kao starogrčkom, latinskom, hebrejskom, koptskom, sirjačkom, i dr.
Renesansa je izazvala novi interes za pisanja Grka i Rima. Budući da su primjerci njihovih djela u Europi bili rijetki, donijeli su primjerke iz bizantskih i islamskih izvora. Na tim su se djelima temeljile knjižnice koje su sponzorirali plemići. Kao što biste vjerojatno mogli pogoditi, niti te knjižnice nisu bile dostupne prosječnim ljudima.
U sedamnaestom stoljeću počinjemo napokon svjedočiti razvoju moderne knjižnice. Uloga knjižničara počela se profilirati kao prava struka kako je istovremeno rastao broj ljudi sa znanjem i željom koristiti materijale koji su se našli u knjižnicama.
Neki znanstvenici tvrde da su knjižnice bile prethodnici birokratskih inovacija koje su pridonijele građenju modernog društva. Er, žao mi je? Međutim, teško je poreći važnost takvih procesa u suvremenom životu, bez obzira na to kako se osjećamo o tim procesima...
Književni stručnjaci su pružili korisnicima pristup hrpama zbiraka informacija tako što su ih organizirali prema znanstvenom poretku. U to vrijeme nove arhitektonske ideje počele su isticati korist knjižnice više kao složene funkcionalne strukture nego kao samo spomenika povijesti ili umjetnosti.
U sedamnaestom stoljeću možemo obilježiti početak knjižnice kao (polu)javne ustanove. Često su knjižnice nastale od privatnih ili kraljevskih zbiraka, tako se razvilo ono što je današnja Nacionalna biblioteka Francuske (Bibliotèque nationale de France). Otvorena publici 1692. i sad jedna od najstarijih knjižnica na svijetu koja još uvijek radi, ova je knjižnica nastala od zbirke kralja Karla V., čija je kraljevska knjižnica osnovana 1368. Nije postala nacionalna knjižnica do 1792.
Poljska je bila prva europska zemlja s pravom nacionalnom knjižnicom, počevši 1747. Do 1790. imala je već 400 000 primjeraka. Nažalost tu je zbirku otela Rusija 1794. Nova je nacionalna knjižnica utemeljena 1928., ali je opet patila za vrijeme Drugog svjetskog rata kad su nacisti spalili 60%-80% knjižničkih imetaka (ocjene se razlikuju). Srećom, današnja Biblioteka Narodowa u Varšavi drži oko 8 milijuna primjeraka, a to je jedna od najvećih zbiraka u zemlji. Isto je u Poljskoj zanimljivo kako je rano bilo javnih gradskih knjižnica. Nakon podjela Poljske knjižnice su postale centri kulturnog otpora i nezavisnosti.
U Sjevernoj Americi
Iako je problematičan lik, Thomas Jefferson je važan razvoju knjižnice u Sjevernoj Americi, jer je smislio novi sustav poretka i zato što je njegova osobna zbirka knjiga postala temelj za zbirku Kongresne knjižnice SAD-a.
Zadnjih godina 19. stoljeća vidjelo se prihvaćanje ideje da bi knjižnice trebale biti dostupne i besplatne američkoj publici. Možda je najvažniji u ostvaranju te ideje Andrew Carnegie. Taj je samoobrazovani industrijalist i, kasnije , dobrotvor između 1883. i 1929. izgradio i opremio 2509 javnih knjižnica, od kojih su neke čak bile sveučilišne knjižnice. Izgradio je 1689 u SAD-u, 660 u Velikoj Britaniji i Irskoj, 125 u Kanadi te druge u Australiji, Novom Zelandu i drugdje. Jedno od glavnih načela Carnegiejevih knjižnica jest da ne bi bilo članarine. To se načelo još uvijek obilježava.
U Kanadi su najstarije knjižnice utemeljene u 17. stoljeću, ali je njihov rast bio spor. 1949. samo su tri sveučilišne knjižnice imale više od 300 000 primjeraka li se koliko je primjeraka imala poljska nacionalna knjižnica 1794.? Srećom se taj rast ubrzao u šezdesetima, a danas knjižnice Sveučilišta Toronta, na primjer, imaju više od 11,5 milijuna primjeraka (a to su samo predmeti koji se smatraju ,knjigama’). S druge strane, u usporedbi sa zemljama u Europi koje su osnovale svoje nacionalne knjižnice u 18. stoljeću, Kanada nije dobila nacionalnu knjižnicu do 1953. Prije toga je parlamentarna knjižnica poslužila sličnoj svrsi, ali zaista nisam očekivala da je moja zemlja toliko .
Zahvalno se čini da, barem u polju gradskih i javnih knjižnica, Kanada nije više tako loša. Suvremeni kanadski javni knjižnični sustavi (u gradovima kao Torontu, Vancouveru i Mississaugi) ne pružaju samo tradicionalne usluge za posuđivanje knjiga; današnji knjižnični sustavi pružaju posuđivanje knjiga, filmova, glazbenih snimanja i partitura, kompjutorskih igara, pristup internetu, pomoć s traženjem zaposlenja, jezične tečajeve i još mnogo toga. Pa što možemo očekivati ubuduće? Za razliku od stereotipične slike mešumnog, bezračnog mjesta punog strogih, neljubaznih knjižičarki i knjižničara prošlosti, današnja je knjižnica sve živahnija ustanova. U praksi to znači da postoje raznoliki postupci prema struci, a jedan je zanimljiv postupak ono što naglašava nad svim put k digitalizaciji. Nemojte me krivo razumjeti: ja volim naše električne i digitalne načine spajanja s informacijama toliko ili više kao što ih vole svi drugi ljudi, ali čak ni ja nisam potpuno spremna podržavati besknjižne knjižnice.
,,Besknjižne’’ knjižnice?!
Za mnoge ljude, uključujući samu sebe, pojam knjižnice nemoguće je bez knjiga. Međutim, u akademskim i drugim institucionalnim kontekstima postajala je ova ideja sve popularnija, a u jednom gradu u SAD-u čak je ta radikalna ideja došla do ostvarenja za javnu knjižnicu. U rujnu 2013. u Texasu u San Antoniju otvorena su bila vrata nove Digitalne knjižnice Bexar Countya, tako poznata kao ,BiblioTech’, gdje se nalaze redovi iMacova i iPadova te gdje mogu korisnici posuditi e-čitače kao običan dio članstva. Iako mi je teško zamisliti odustajanje tiskane riječi zbog ogromnog iznosa materijala koji još uvijek ne postoji digitaliziran, zapravo postoje neki praktični razlozi zašto besknjižne knjižnice nisu sasvim loše. U ovom slučaju, na primjer, iako je San Antonio sedmi najveći grad u SAD-u, samo je šezdeseti u pismenosti. U južnim dijelu grada gdje je smešten BiblioTech, situacija je još gora obitelji u tom kvartu nema interneta kod kuće, stoga je knjižnica dobila oduševljen doček. Samo nakon nekoliko mjeseca rada knjižnica je već bila na putu imati više od 100 000 korisnika u prvoj godini. Za siromašnije kvartove kao što je taj dio San Antonija, besknjižne knjižnice imaju još jedan važan prednost: cijenu. Čak sa svojih deset tisuća e-knjiga, 500 e-čitača, 48 Appleovih računala, i 20 iPadova, knjižnica BiblioTech je koštala samo 2,3 milijuna američkih dolara otvoriti. U usporedbi, u devedesetima je San Antonio izgradao novu glavnu knjižnicu za cijenu 50 milijuna dolara.
Dakle, iako nisam spremna odustati fizičke knjige i druge tiskane materijale, može se vidjeti da u nekim kontekstima i zajednicima čak i besknjižne knjižnice imaju svoju ulogu.