Moja priča (Učim hrvatski zato što...)
Učim hrvatski zato što imam hrvatsko podrijetlo. Moja baka Ljubica je bila Hrvatica iz Zagorja. Ona je išla u Francusku kad imala 30 godina u 1937 i nikad se vratila . Kad on je bila u Francuskoj ona je trebala prišati francuski jezik i nikad nije pričala s nama na hrvatskom; zato što moja mama, koja je pola hrvatica i pola francuzkinja, ne govori hrvatski jezik.
Kad sam došla u Pariz, išla sam u hrvatsku crkvu koju se nalasi u i pitala sam gdje i kako mogu učiti hrvatski. Posli, išla sam u Sorbonne i takođu u hrvatsku skolu. Zeljela učiti hrvatski zato što zeljela vratiti se u Hrvatsku, upoznati moja obitelja i vidjeti gdje je baka zivjela.
Od 2004, ljetom idem s mamom u Hrvatsku. Upoznala sam puno prijatelja i obitelja i sada trebam učiti hrvatski da razgovarati s njima.
Učim također hrvatski jezik po poslu, učila sam međunarodno pravo i sad sam odvjetnika i trebam prišati hrvatski na poslu.
Volim isto puno Hrvatsku i sretna sam da sam došla 3 i po mjeseci učiti hrvatski u Zagrebu.