Skipping the queue line



3. Esej Čekati na red, a ne po svakoj cijeni

Čekanje na red je oduvijek obvezna faza našeg života mada nam je rijetko ugodno. U moderno doba, imamo sve manje slobodnog vrijemena, a sve više zadatka i obveza. Stoga žurimo svakodnevno k nekom cilju kojeg ćak ni se ne sijećamo. Kao i uvijek kad se čovjek suprostavlja s teškim situacijama, vraća se na životinsko stanje i zaboravlja to što bi moglo biti najbitnija vrijednost na svijetu : poštovanje prema drugim ljudima. U ovom eseju ćemo prvo pregledati ta dva mišlenja koja postoje dan danas u tome, pa ćemo analizirati trenutno stanje u Francuskoj, kao i vastito iskustvo tamo.

Prije svega, poštovanje prema drugim ljudima bi trebalo biti parola svakog čovjeka na Zemlji. Ta izjava znači čekanje bez ikakvih pokušaja ulaženja i prolaženja preko reda jer smo mi svi isti: tako je Bog nas stvorio. Dakle, žasto bi jedno imalo ikakvu prednost u takvoj situaciji? Odgovor tom pitanju je jednostavan: jer postoje neki ljudi koji nisu u zdrastvenom stanju da dugo stoje i čekaju, kao trudnice, majke s malim djetetom, starije osobe i td. Francuzi su po prirodi nestrpljivi i nezadovoljni iako imaju mnogobrojne razgloge da se rađuju. Svako čekanje na red se sastoji od ljutnja, nervoze, nestrpljivosti, kritike i pokušaja prolaženja jer niko nema vrijemena, svi imaju važnije obveze nego ostali: ukratko, svako je najvažnija osoba na svijetu. Po mom vlastitom mišlenju, osobe koje nisu u stanju da čekaju na red zbog zdrastvenih razloga moraju imati prioritet. Ne moraju dugoročno čekati, pogotovo kad nema stolica gdje bi mogli sjedeti. Nažalost, neki ljudi iškorištavaju situaciju, kao starije osobe kod liječnika na primjer. Pretvaraju se da su bolesni i umorni da bi prošli na red kad ustvari nemaju nikakvu hitnu potrebu. Zatim, ostaju kod doktora sat vrijemena da mu ispričaju vlastiti život kad bi drugim ljudima, možda i mlađim nego njih, trebala hitniju pomoć. Jednom riječu, čekanje na red je znak poštovanja i bontona. Odobriti osobama sa posebnim potrebama proći na red je znak ljubavi prema čovječanstvu jednako kao i međusobnog solidariteta. Nasuprot, iškoristiti ta pravila misleći da smo najvažnija osoba na svijetu je znak bezobrazluka i idiotizma.