Dan danas je Hrvatska diljem svijeta poznata po turizmu zbog njezinih prelijepših obala i mora. Međutim te geografske osobine nisu dovoljne da bi se oblika sliku cijelih zemlje i društva.
Prvo ćemo progledati nekoliko postojećih stereotipa Hrvatima pa ćemo se posvetiti vlastitoj slici Hrvata koja je dobivena kroz dvomjesečnog boravka u Zagrebu.
Tko nije nikada ušao u Hrvatski dom gdje je ga dočekao nekoliko tipičnih proizvoda svakodnevno korišćeno u zemlji?
To se pitanje može odnosti na Vegetu, začin koji obuhvaća razne vrste biljaka za jelo, a koji se mož koristiti kao sol. Točno je da ga Hrvati vole i stavljaju u sva jelo. Stoga dodaju isti ukus svim jeli ugrožeći raznolikost domaćih jela. Uslijed toga možemo zaključiti da taj stereotip ne pripada nije predro već istina, a sve u svemu će vegeta uvijek nas podsjetiti na Hrvatsku.
Drugi stereotip se odnosi na još jedan proizvod, odnosno Cedevita koji je cuga sa odvratnim voćnim ukusom dobivenom uz kemikalije.
Svaki je stranac u vlastitom boravku morao tu cugu odmah odbiti jer im je zapravo nuđen kao svake put da su u gostima kod Hrvata. Ta se činjenica može smatrati točnom, znači da nije stereotipo, već istina također.
Ta se dva stereotipa može jedino oktriti u okviru dugoročnog boravka i aktivnog druženja u Hrvatskoj.
Poslije malo više od dva mjeseca u Zagrebu, htila bih dodati jednu generalnu osobinu koju sam primjetila kod Hrvata. Nikad nisu zadovoljni i u tome se može ih usporediti sa Francuzima.
Mojim Francuskim očima vidim ljude koji su pristojni, uređeni a općenito organizirani. Obožavaju ići na kavu, odnosno sjedjeti satima razgovarajući.
To se ponašanje može smatrati jer se s jedne strane Hrvati opuštaju, a ipak rade nešto konkretno i s druge.
Možda griješim, a sve te činjenice nisu ništa loše. Jedini je problem da Hrvati će odgovoriti da jest loše ponašanje. Eto, opet nisu zadovoljni. Ovaj je moj stereotip o Hrvatima.