1. Presentacija
Alphonse Mucha i „Secesija“ (Art Nouveau)
Budući da volim pokret umjenosti koji se razvio na početku 20. stoljeća, odlučila sam da predstavljam jedan popularan stil slikarstva i dekorativnih umjetnosti koji se pojavio tada, odnosno Art Nouveau. Taj ću pokret opisati kroz jednog od njegovih najpoznatih protagonista koji se rođio u Českoj, a dostigao slavu u Parizu. Prvo ćemo pregledati glavne osobine i razvitak tog stila primjerom tipičnog djela koje se nalazi u centru Zagreba : prolaz Oktogon. Zatim ćemo otkriti Alphonse Mucha i početak njegove karijere u Parizu.
Art Nouveau je stilski pravac koji se javio zadnjih desetljeća 19. stoljeća kao borba sa tradicijom, akademizmom te eklekticizmom u arhitekturu, primijenjenu umjetnost, slikarstvo i kiparstvo. Različito se naziva po svijetu : bio je promoviran pod nazivom „Jugendstil“ u Njemačkoj, a „Secesija“ u Hrvatskoj. Taj naziv potiče iz Austrijske riječi koja dobro predstavlja poticaj tadašnjih utmjetnika : tim stilom su umjetnici želeli pobjegnuti iz kolotečine salonskih izložbenih prostora da bi izlagali samostalno među osobama koje zaista cijene umjetnost, daleko od ikakvih etiketa. Opći cilj tog pokreta bio uljepšati industrijsku proizvodnju, spojiti umjetnost i obrt, te ukrasiti bezlične fasade zgrada. Razvio se kroz slika, plakata, reklama, ilustracija, dizajna nakita i kazališnih scenografija. Stoga je težio spoju umjetnosti i industrije i na taj način želio da umjetnine budu dostupne svima, a ne ograničene određenim društvenim klasama i elitama.
Možete se diviti djelu pokreta Secesije „Oktogon“ čak i u centru Zagreba. Riječ je u pješačkom prolazu, odnosno pasaž sa dva ulaza, koji povezuje Cvetni trg sa Ilicom. Nalazi se u zgradi nekadašnje Prve hrvatske štedionice u sredini kojeg je osmerokutna troetažna dvorana natkrivena kupolom od vitraja, po kojoj je i dobio ime.
.
U drugome djelu presentacije ćemo okriti jedan od najznačajnjih umjetnika Secesije : Alphonse Mucha. Rodio se u Ivančicu, u Češkoj 1860. Prijavio se Akademiji Likovnih Umjetnosti u Pragu koja mu je odbila kandidaturu, a preporučila mu se profilirati u drugu profesiju u kojoj bi mogao biti od korista, no Mucha se nije tada obezhrabrio. U suprotnom se okrenio k inozemstvu pa dobio stipendiju da studira slikarstvo u Münchenu, na Münchenskoj Akademiji Likovnih Umjetnosti. Nastavio svoje studije u Parizu gdje se preselio i ubrzo počeo raditi u komercialnom području reklamama i ilustracijama. Tada je postojala velika potreba te vrste djelova zbog 10. Svjetske Izložbe održana 1889. u Parizu. Ta Svijetska Izložba je smatrana jednom od najvažnijih svih vremena u Francuskoj jer se za nju izgradio, među ostalim djelovima, Eiffelov toranj. Prvo su planirali ga skloniti na kraju izložbe, pa ostavili neznajući da bi postao najznačajni simbol Francuske svih vremena diljem svijetu. Muchevi komercijalni djelovi su mu donjeli stalan posao kod uspješnog nakladnika za kojeg je dalje izrađivao ilustracije i reklame.
Postao je poznat poslije narudžbe plakata za predstavu „Gismonda“, održana u Théâtre de la Renaissance, u kojoj je glumila tada slavna glumica Sarah Bernhardt. U tom trenutku je kazalište Théâtre de la Renaissancea ga zaposlio za 6 godine : izrađivao je različite plakate za njega, a plakat „Gismonde“ je objeležio početak Mucheve karijere. Taj je plakat, koji mu donio slavu te mnoge budućne narudžbe, odličan primjer tipičnih oblika Secesije, odnosno dekorativnih motiva ženske mlade figure prezentirane u dugu kosu i mekanim haljinama, a okružene stiliziranim cvijećem i drugim ornamentalnim ukrasima.
Zatim je Mucha otišao u SAD gdje se oženio i nastavio slikati. Nije tamo dobio očekivan uspjeh mada su amerikanci ga dobro dočekali i cijenili. Međutim, želio ostati upamćen ne samo po plakatima ili ilustracijama, a povrh toga mu veliki komercijalni uspjeh nije godio. Dakle, odlučio se vratiti u svoju zemlju 1910.. Tamo je osamnaest godina radio na svome ogromnome djelu „Slavenska epopeja“, seriji od 20 impresivno velikih slika, sažetka povijesti slavenskih naroda, za kojeg je Mucha mislio da će doprinjeti afirmaciji i buđenju nacionalne svijesti i ponosa slavenskih naroda. To je djelo prvo bio izložen u Pragu, pa je tamo ostalo do današnjeg dana.