Nekada volim pogledati drame ili distopiske filmove u kini, i žasto su bili se projektirala u budućnost da vidim kako bih izgledala naša lijepa zemlja.
Evo me, sada sam u Hrvatskoj, 2050. Godine, Ajme Majko! Pojaćala se populacija, gradovi su se raširili i po dužini
Nema više zelene parkove katastrofa! Ljude nose maskove jer zrak nije čist, nema životinje, čini mi se da su „krepale“ ili „nestale“
tko je kriv? mi!
Bože moj! voće i povrće se odgoja u tvornici bez sunca (ali sunce nema kad pogledaš u nebu, sve je sivo...) pod umjetnom svijetlom.
gdje stave otpade? Ah! vidim planina iza oni nebodere to je „prostor“ za otpada...
Primijetim sada da planine okolo grada nisu zelene nego tamne zbog otpada nema više zelene boje!
situacija je katastrofalna,
vjerovatno bolje pogledati romantični filmovi jer ako mislim na budućnosti i ekoloskoj situaciju ne vjerujem da će biti bolji...