People with special needs

Poznajete li osobu s posebnim potrebama?

Kad sam studirala u Parizu pomogla sam jednoj djevojci iz pregrađa Pariza. Bila je podrijetlom iz Maroka i kao često u takvom slučaju njezini roditelji nisu znali francuski. Kad sam je upoznala probala je za treći put položiti maturu. Ponavljale smo skupa temelje francuske gramatike i pravopis. Polako sam se privezala toj curi i malo sam više saznala o njoj. Živjela je u teškim uvjetima, s velikom obitelju. Bili su smješteni u maloj hotelskoj sobi svi zajedno jer su bili izbaceni iz stana zbog neplaćene stanarine. Kad je bila mala rijetko je išla u školu jer je prosila s majkom po gradu dok je otac radio na crno na zidarstvu. Mala tatina plaća nije bila dovoljna za odgojiti petero djece. I kad je išla u školu nije mogla jesti na menzi. Učitelji su je napustili, tako često rade sa strancima i mala je jako loše znala francuski. Saznala sam da u srednjoj školi nije mogla kupiti zahtjevane knjige zato što su bile preskupe. U toj školi je našla sitni posao, nosila je novine po kućama svako jutro prije 7. S tim umorom i zato što je jela samo jedan obrok dnevno nije uopće mogla se koncentrirati na učenje. Patila je zbog ruganja i zločine svojih drugova. Napokon je uspijela položiti maturu s mojom pomoći. Njezini roditelji nisu htjeli da upiše fakultet onda je počela čuvati djecu bogate obitelji. Kad sam saznala da je napustila projekt studiranja dopunile smo skupa papire za stipendiju. Danas studira ekonomiju i planira raditi u vezi s business-om. Ostale smo u kontaktu i danas joj sve ide bolje iako skromno živi. Ali ipak se brinem za njezinu budućnost jer poslodavci u Francuskoj rijetko daju mjesto ljudima stranim imenom.