Novac je dobar sluga, ali loš gospodar
„Novac je dobar sluga, ali loš gospodar“ kaže francuski pisac Alexandre Dumas mislejući da novac ne treba cijeniti više nego što on sam vrijedi. U današnjem modernom društvu ljudi su postali robovi novca. Sve se manje cijeni prijateljstvo, ljubav, zajedništvo, vjere i misli se da se novcem može sve kupiti i nadknaditi.
Zbog velikog utjecaja marketinga i reklama puno ljudi gubi svijest o svojim stvarnim potrebama i novčanim mogućnostima i na taj način ulazi u velike dugove koje teško mogu vratiti. Prodavači nas žele uvjeriti da trebamo sve kupiti i kako bi nas olakšali nude nam plaćenje s odgodom, ali na taj način zapravo postajemo robovi novaca i materijalizma. Materijalizam nas vodi jednim ciljem, a to je zaraditi što više novaca. To nas zapravo dovodi do velikog problema jer postajemo nezahvalni premo ono što već imamo, što smo stekli, ne postajemo sretni i zadovoljni svojim životom, nego samo težimo za još više novca. Postajemo nezadovolniji, zatvoreniji i naš odnos s drugim ljudima je narušen jer nam je osnovno mjerilo novac i prema njemu cijenimo sve stvarne vrijednosti i druge ljude. Zaboravlja se da čovjek čini novac, a ne novac čovjeka. Ljudi su izgubili pojam o pravoj sreći i jure samo za novcem i u svemu traže korist. Sreću traže u materijalnim stvarima i više se ne znaju veseliti malim stvarima.
Kada bismo novac trošili u ono što nas zaista veseli i ono što nam je potrebno ne bi postali njegove sluge. Pomagajući drugima zapravo bi mi postali njegovi pravi gospodari.
„Ne može se imati i ovce i novce“ kaže se na hrvatskom.