Fantastic story

„Nevjerovatna priča“

Ova nevjerovatna priča je moja, istina je. Imao sam 7 godina. Kao svake godine za Badnjak, Ivo, Ivo, Ivo, Ivo, Ivo, Ivo i ja, smo išli s mamom i tetkama na Svetu misu. Kao uvijek je bilo jako lijepo, . Kao Uvijek Ivo i ja smo pjevali najglasniji. Vratili smo se oko 9 navečer. Mi smo jeli puno kao i uvijek, i polako smo išli spavati. Uvijek smo trebali ići prije ponoći zato što tata i stričevi su nam rekli da Djeda Mraza dođe samo ako djeca spavaju. Taj dan, Ivo, Ivo i ja smo htjeli biti pametniji od Djeda Mraza. Stavili smo jastuke u krevet u mjesto nama, i tak smo mislili da Djed Mraz missli da spavamo... Nakon toga, kad je bila ponoć, mi smo žurili dolje, ali ipak smo pazili da nitko ne može nas čuti. Evo nas dolje... I ja sam prvi, idem gledati. Polako se krenem i vidim Djeda Mraza s tatom tko zajdno stavljaju pokloni. Odmah idem javiti brat i rođak, i zajedno, polako idemo gledati što Djed Mraz radi. Kad smo vidjeli sve što smo htjeli, vratili smo se ukrevet, i čekali smo dan sutra za otvoriti poklone. Sjećam se to kao jedan od najlijepših božića. Nakon toga, kad smo vidjeli kako je Djed Mraz dobar, mi smo svake godine pekli kolače za za njega. I uvijek za Badnjak, mi smo stavili kolač i mlijeko za njega, a mrkve za Rudolf! Sad znam da je Djed Mraz bio stica ali kad se pamtim sve i sjetim kako nam je bilo lijepo, hoću i dalje vjervati u njeg u u njega! Uvijek ga čekam, i dok ne dođe nadam se da i ja za svoje djece cu moći biti Djed Mraz.