a) SJEĆANJA I JA
Već sam u Zagrebu, imao sam i lijepo vrijeme i loše vrijeme, ali sigurno ja ću se sječati za 10 godina kad budemo čitaliao taj ispit ako sjećam se istih stvari ili ne.
Sjećam se na početku zadnji godišnji odmor... bio sam s bratom Ivom u Privalaci na moru, i nismo mogli još čekati živjeti u Hrvatskoj, bez roditelja, bez starog brata, XXX da ćemo igrati nogomet u i brzo ćemo biti neke zvijezde i onda ćemo igrati za klub. to je bio naš plan, naš san... budiXXXmo novi poznati braća u reprezentaciju kao su bili Ivo i Ivo Ivić (oni su iz Njemačke a mi iz Francuske, Ivo je stopper kao i Ivo, a Ivo u sredinji kao i ja). Ali u realnosti, nije bilo baš kako smo htjeli...
Poslije odmora, vratili smo se u Francuskoj za malo biti s mamom prije početka sezone i Croaticuma. Ali bili smo krivi zato što u Hrvatskoj nogometna sezona je bila već počela, i nismo mogli napraviti test zbog toga. I poslije je bilo teško jer nismo imali dobru kondiciju za igrati u jednom velikom klubu. Gubili smo jedan dio od naš XXX san... bilo je malo teško, i nije bio najbolji početak! Poslije ovoga je počeo croaticum i upoznali smo naša profesorica Ana. Ona je uvijek sve dala za moj brata Ivu i ja, i hvala bogu da smo nju upoznali jer već smo nju upoznali, život je bio lakše, upoznali smo ljude i taj dan, je počeo drugi dio od naša sna. Mogli smo igrati i nogomet i mali nogomet, učili i „govorili“ smo Hrvatski, upoznali smo Hrvate, i uvijek je to bilo zbog Ana. Ona je uvijek tražila i našla soluciju za nas dvoje.
Znam da imamo jednu i jedinu mamu, ali XXX Ivo i ja možemo reći da imamo jednu mamu ovdje i to je Ana.
Sada ne igramo nogomet (za ovu sezonu), ali našao sam curu, ja sam s bratom, imam svoju ekipu, i ne trebam više za biti sretan... (samo moji roditelji; Ivo moj brat i moj pas Ivo).
Hvala ti Ana za ovaj godina, mi ćemo to XXX dugo zapamtiti.