Učenje svjetskih jezika u suvremenom životu
-luksuz ili potreba
Ako bih trebao odgovoriti na to pitanje jednom rječju, moj odgovor bi definitivno bio „potreba“. Naravno, situacija nije toliko jednostavna kako se čini.
U Mađarskoj je svim učenicima u usnovnoj školi obavezatno učiti strane jezike (ili barem jedan strani jezik), koji je obično engleski. U principu sve to zvuči dobro, međutim, većina mladih ljudi ne govori engleski baš tečno. To ne znači da oni ne mogu komunicirati s drugima u svakodnevnim situacijama, ali bi imali probleme na nekakvom sastanku s poslovnim partnerima. Čak je i na mojem bivšem fakultetu (gdje sam učio međunarodne odnose) bilo nekoliko studenata kojima je bilo teško i dugo su čitali akademske članke na engleskom. Meni je to (bilo) strašno. Ipak znam da imaju Španjolci probleme s učenjem stranih jezika. Živio sam pet mjeseci u Španjolskoj i imam tamo puno prijatelja, koji samo govore španjolski. Najteži im je izgovor.
Ovi primjeri pokazuju da nije dovoljno ako je učenje jezika dio obrazovanja. Isto sam trebao učiti strane jezike osim škole (tj. privatno) tako da ih naučim što bolje. Naravno, privatno učenje nije ni jeftino ni lagano, pa onda nismo još govorili o mogućnostima: kako bi ljudi u malim selima učili nešto moderno ili kvalitetno?
Imati iskustva je danas peduvjet zapošljavanja na dobrom poslu. To iskustvo nije moguće steći samo u svojim zemljama, svi trebamo živjeti i učiti/raditi u inozemstvu. Potrebno je poznati druge kulture, jezike i običaje. U našem „globalnom selu“ sve će to biti potrebno za posao. U tom smislu je izreka „koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš“ velika istina.